Rev2 3024/2020 3.19.1.25.1.4; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3024/2020
25.02.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Ribarić, advokat iz ..., protiv tuženog KBC ,,Priština“, sa sedištem u Gračanici, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1498/2020 od 17.07.2020. godine, u sednici održanoj 25.02.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1498/2020 od 17.07.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1498/2020 od 17.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Gračanici P1 251/16 od 27.09.2017. godine, prvim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da joj na ime naknade štete isplati neisplaćene naknade zarada za period od 01.01.2013. godine do 31.12.2013. godine, i za decembar 2015. godine mesečne iznose navedene u izreci, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.-og u narednom mesecu, do konačne isplate, kao neosnovan. Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da tužilji na ime neisplaćene minimalne zarade uplati odgovarajuće poreze i doprinose odgovarajućim fondovima, sa troškovima postupka, kao neosnovan. Trećim stavom izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1498/2020 od 17.07.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 87/18).

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj.

Pobijanom presudom odlučeno je o isplati naknade zarade zaposlenima koji nisu radno angažovani, uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda o pravnim pitanjima na koja se revizijom ukazuje. Pitanje naknade zarade, kao što je slučaj u ovoj parnici, predstavlja činjenično pitanje koje se rešava u svakom konkretnom slučaju utvrđivanjem činjenica da li je zaposleni ostvario pravo na naknadu i u kom iznosu.

Iz navedenih razloga, nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. istog zakona.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena, ukoliko vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu radi isplate neisplaćene zarade podneta je sudu dana 02.08.2016. godine, a kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 60.000,00 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić