Rev2 3067/2020 3.5.16.3.1; reintegracija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3067/2020
27.01.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA i ..., čiji je punomoćnik Ružica Dugošija advokat iz ..., protiv tuženog BB, preduzetnika menjačnice „Euro 1“ u ..., čiji je punomoćnik Dragan Stanojević advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 559/19 od 11.12.2019. godine, u sednici održanoj 27.01.2021. godine doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 559/19 od 11.12.2019. godine, u preinačujućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Osnovnog suda u Požarevcu P1 142/16 od 21.11.2018. godine stavom 1. izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužilji bez broja od 19.06.2015. godine, kojim je tužilji prestao radni odnos sa 15.05.2015. godine. Stavom 2. izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tuženi obaveže da je vrati na rad kod tuženog.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 559/19 od 11.12.2019. godine stavom I izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena delimična presuda Osnovnog suda u Požarevcu P1 142/16 od 21.11.2018. godine u stavu 1. izreke. Stavom II izreke prvostepena presuda je preinačena u stavu drugom izreke tako što je usvojen tužbeni zahtev tužilje i tuženi obavezan da tužilju vrati na rad.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju u delu odluke o vraćanju tužilje na rad kod tuženog, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je dala odgovor na reviziju sa predlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi sa članom 402. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. na koju revizijski sud pazi po službenoj dužosti.

Nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je kod tuženog bila zaposlena na neodređeno vreme na poslovima menjača u menjačnici u ... koja se nalazila u sklopu kafane – hotela „VV“ koja je u vlasništvu tuženog. Dana 11.05.2015. godine, tuženi je u menjačnici ustanovio manjak za šta je optužio tužilju, uzeo joj ključ od menjačnice i saopštio da više ne dolazi na posao. Po usmenom nalogu tuženog tužilja nije dolazila na posao od 12.05.2015. godine. Do okončanja postupka tuženi nije dokazao da je pokušao da upozorenje o postojanju razloga za otkaz i rešenje tužilji dostavi lično u prostorijama poslodavca ili na adresu prebivališta ili boravišta, već je dostavio dokaz da je te akte pribio na oglasnu tablu. Pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu od 19.06.2015. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu sa 15.05.2015. godine, zbog nedolaska na posao, dostavljeno joj je u toku prvostepenog postupka. Na poleđini rešenja o otkazu ugovora o radu stoji konstatacija o odbijanju prijema (bez označenja datuma i mesta gde je tuženi pokušao da tužilji dostavi rešenje o otkazu ugovora o radu), nalog za pribijanje pismena na oglasnu tablu 24.06.2015. godine i naznaka o skidanju pismena sa oglasne table 13.07.2015. godine.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su poništili pobijano rešenje, nalazeći da je tuženi nepravilnom dostavom, postupio suprotno odredbama članova 180. i 185. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05...75/14), čime je povredio pravo tužilje na odbranu. Pravilno je takođe drugostepeni sud pobijanom odlukom preinačio prvostepenu presudu i obavezao tuženog da tužilju vrati na rad.

Suprotno nalaženju prvostepenog suda, uskraćivanje prava na odbranu zaposlenom ne može se smatrati formalnim nedostatkom u postupku davanja otkaza ugovora o radu, jer je to materijalno pravni nedostatak, u smislu članova 180. i 185. ZOR-a. Naime, poslodavac je uskraćivanjem prava na odbranu tužilji, postupio suprotno odredbama zakona kojima je propisan postupak za prestanak radnog odnosa, zbog čega je njen zahtev za vraćanje na rad istaknut na ročištu održanom dana 22.02.2017. godine, pravilno usvojen a tuženi obavezan da tužilju vrati na rad shodno članu 191. stav 1. Zakona o radu u vezi stava 7. navedenog člana..

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić