
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3077/2019
13.02.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Sanja Džingalašević, advokat iz ..., protiv tuženog ''BB'' d.o.o. ..., čiji je punomoćnik Branko Dimić, advokat iz ..., radi poništaja odluke i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 466/19 od 10.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 13.02.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 466/19 od 10.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 489/15 od 16.03.2018. godine, stavom prvim izreke poništeno je, kao nezakonito, rešenje direktora tuženog br. 270 od 08.04.2009. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu. Stavom drugim izreke odbačena je tužba u delu zahteva koji se odnosi na obavezu tuženog na naknadu štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, kao i u odnosu na zahtev tužioca da po ovom osnovu tuženi isplati tužiocu iznos od 1.214.780,48 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 08.05.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 239.062,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke odbijen je kao neosnovan, zahtev za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog do traženog iznosa i to za iznos od 239.062,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom petim izreke odbijen je, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova postupka u iznosu od 476.250,00 dinara, sa kamatom propisanom po Zakonu o zateznoj kamati od dana presuđenja do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 466/19 od 10.04.2019. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojena žalba tužioca. Stavom drugim izreke ukinuta je prvostepena presuda u stavu drugom izreke. Stavom trećim izreke odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa isplati iznos od 1.214.780,48 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 08.05.2009. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke odbijene su, kao neosnovane, žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, trećem, četvrtom i petom izreke. Stavom petim izreke odbijeni su, kao neosnovani, zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u delu kojim je odbijena žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u odnosu na zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radi i odluku o troškovima postupka.
Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/2014, 87/2018, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374.stav 1., u vezi člana 396. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje. Drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode tuženog koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi. U preostalom delu revizija osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i stavlja primedbe na ocenu dokaza iz člana 8. ZPP, zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407. stav 2. ZPP.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku i na osnovu sprovedene rasprave i dopunjenog dokaznog postupka pred drugostepenim sudom, tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog 25.06.2008. godine, na radnom mestu ..., u Sektoru ... u Poslovnom centru „VV“ sa kvalifikacijom KV ostale škole. Tužilac ima III stepen stručne spreme.
U okviru ovog poslovnog centra nema evidentiranih vozila, kojima bi tužilac radio i u više navrata je tražio raspoređivanje na drugo radno mesto. Kolege tužioca GG, DD i ĐĐ koji su zaposleni kao ... i koji zadužuju vozila, rade u Poslovnom centru ''EE“ u kom ima evidentiranih pet vozila.
Ponudom za zaključenje aneksa br. 1. Ugovora o radu od 20.03.2009. godine tuženi je predložio tužiocu premeštaj na poslove vrtlara, počev od 02.04.2009. godine, zbog potrebe procesa i organizacije rada. U ponudi je tužilac poučen da mu se može otkazati ugovor o radu ako odbije ponudu poslodavca, a da potpisivanjem aneksa zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava zakonitost zaključenog aneksa.
Pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta tuženog, koji je na snazi od 05.01.2009. godine, za radno mesto vrtlara je utvrđen kao uslov najmanje III stepen stručne spreme.
Osporenim rešenjem direktora tuženog od 08.04.2009. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu, primenom člana 179. stav 1.tačka 7. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/05 i 61/05), jer je odbio zaključenje aneksa ugovora o radu, u smislu člana 171. stav 1. tač. 1.-4. ovog zakona.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenom materijalnog prava ocenili da je tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu osnovan.
Odredbom člana 179. stav 1. tačka 7. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako zaposleni odbije zaključenje aneksa ugovora o radu u smislu člana 171. stav 1. tačka 1-4. ovog zakona.
Odredbom člana 171. stav 1. tačka 1. istog zakona propisano je da poslodavac zaposlenom može da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada.
Odredbom člana 172. stav 1. i 2. istog zakona, propisano je da uz ponudu za zaključenje ugovora poslodavac je dužan da zaposlenom u pisanom obliku dostavi i razloge za ponudu, rok u kome zaposleni treba da se izjasni o ponudi (koji ne može biti kraći od osam dana) i pravne posledice koje mogu da nastanu odbijanjem ponude.
Premeštanje zaposlenog na drugo radno mesto mora da bude rezultat stvarne i realne potrebe procesa i organizacije rada tuženog, a ponuda za zaključenje aneksa ugovora o radu mora da sadrži jasne razloge i uslove za premeštanje zaposlenog na drugo radno mesto. Pri tome, ti razlozi moraju biti konkretizovani navođenjem činjenica iz kojih proizilazi potreba procesa i organizacije rada i nužno je navesti činjenice koje opravdavaju premeštanje.
Tuženi je tužiocu ponudio zaključenje aneksa ugovora o radu radi premeštaja na drugo radno mesto zbog potrebe procesa i organizacije rada. Takva ponuda predstavlja opštu formulaciju, bez obrazloženja razloga - koje su promene u procesu organizacije rada nastale, na kojim poslovima postoji manji broj zaposlenih, odnosno nije naveden utvrđeni broj zaposlenih na tim poslovima Aktom o sistematizaciji tuženog i broj zaposlenih koji faktički obavljaju te poslove.
S toga u ponudi tuženog za izmenu ugovorenih uslova rada i zaključenja aneksa ugovora o radu nisu na potpuni i zakonit način obuhvaćeni i obrazloženi svi elementi zbog kojih se tužiocu nudi premeštaj sa radnog mesta vozača na radno mesto vrtlara.
Kako poslodavac svoju ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu nije obrazložio u skladu sa zakonom, ovaj propust ima za posledicu da je ponuđeni aneks ugovora o radu nepravilan i nezakonit, a kako je tužiocu osporenim rešenjem otkazan ugovor o radu, jer je odbio da zaključi ponuđeni aneks, to je i osporeno rešenje tuženog nepravilno i nezakonito i kao takvo je poništeno.
Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer je doneta je prema konačnom uspehu stranaka u prvostepenom i drugostepenom postupku, pravilnom primenom odredbi članova 153, 154., 163. i 165. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci, bez detaljnog obrazlaganja revizijske odluke u smislu stava 2. istog člana, obzirom da se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi, koje je u potpunosti, jasno i obrazloženo, cenio drugostepeni sud.
Predsednik veća-sudija
Božidar Vujičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić