
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3079/2024
14.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Uroš Mitrović, advokat iz ..., protiv tužene Specijalne bolnice za cerebrovaskularne bolesti „Sveti Sava“, Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4851/23 od 03.04.2024. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž1 4851/23 od 10.05.2024. godine, u sednici održanoj 14.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4851/23 od 03.04.2024. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž1 4851/23 od 10.05.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4851/23 od 03.04.2024. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž1 4851/23 od 10.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3247/21 od 01.03.2023. godine, stavom prvim izreke, tužena je obavezana da tužilji na ime razlike plate: po osnovu rada u dane državnih i verskih praznika u periodu od 2018. godine do 2021. godine, po osnovu rada nedeljom u periodu od 2018. godine do 2021. godine, po osnovu minulog rada u periodu od 2018. godine do 2020. godine, po osnovu stimulacije u periodu od 2019. godine do 2020. godine, po osnovu rada noću za 2020. godinu, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, čija sadržina je bliže navedena u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se tužena obaveže da joj, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada, u periodu od 2018. godine do 2021. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, čija sadržina je bliže navedena u ovom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se tužena obaveže da joj, na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora, u periodu od 2019. godine do 2021. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, čija sadržina je bliže navedena u ovom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, tužilja je oslobođena plaćanja sudskih taksi u ovoj pravnoj stvari. Stavom petim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe tužilje od 03.02.2022.godine. Stavom šestim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 78.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4851/23 od 03.04.2024. godine, ispravljenom rešenjem od 10.05. 2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tužene i potvrđena je prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem, petom i šestom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešene primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, radi ujednačavanja sudske prakse (član 404. ZPP).
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP. Nižestepene presude donete su u skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda izraženim u odlukama po istom činjeničnom i pravnom osnovu da se zaposlenima u ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave plata, naknade i druga primanja uređuju u skladu sa odredbama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 34/01 ... 21/16 i dr). Naime, odluka je u skladu sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda 05.07.2022. godine, a kod utvrđenja da je pravo zaposlenog na naknadu troškova za ishranu u toku rada ili regres za korišćenje godišnjeg odmora realizovanog kao sastavni deo koeficijenta radnog mesta svakog zaposlenog na osnovu odredbe člana 4. stav 2. citiranog Zakona. Zbog toga u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno o istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji.
Shodno iznetom, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), i našao da revizija tužilje nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 05.05.2021. godine, a podneskom od 03.02.2022. godine, tužba je preinačena. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 18.070,32 dinara. Ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
U ovom sporu iz radnog odnosa koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, već na potraživanje u novcu, vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, te stoga iz navedenog razloga revizija nije dozvoljena.
Na osnovu iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković