Rev2 3081/2024 3.5.9; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3081/2024
19.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, dr Ilije Zindovića, Vesne Subić i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... , čiji je punomoćnik Boban Matić, advokat iz ... , protiv tužene Osnovne škole „Heroj Radmila Šišković“ iz Smederevske Palanke, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1 2133/24 od 13.06.2024. godine, u sednici veća održanoj 19.11.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1 2133/24 od 13.06.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1 2133/24 od 13.06.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci P1 185/23 od 22.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete zbog neuvećanja koeficijenta za obračun zarada, za period od 01.05.2021. godine do 31.03.2023. godine, isplati iznose navedene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mesečni iznos od dospelosti do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj plati troškove parničnog postupka u iznosu od 54.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1 2133/24 od 13.06.2024. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda, te odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila posebnu reviziju u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana zakona propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji zbog neuvećanja koeficijenta za obračun zarada za rad kod tužene po IOP nastavnom programu u spornom periodu. Odluke nižestepenih sudova zasnovane su na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava, a tužilja uz reviziju nije priložila različite odluke sudova donete u istoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Na osnovu navedenog, Vrhovni sud odlučio je kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. ZPP.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. istog zakona, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 12.06.2023. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužilje nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Vrhovni sud je stoga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković