Rev2 3111/2018 3.5.7 preobražaj radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3111/2018
20.06.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nevenka Savić, advokat iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „BB“ iz ..., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3761/16 od 13.04.2018. godine, u sednici održanoj 20.06.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3761/16 od 13.04.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2299/15 od 01.07.2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je njen radni odnos na određeno vreme postao radni odnos na neodređeno vreme.Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilju vrati na rad. Stavom trećim izreke, odbačena je kao nedozvoljena tužba u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da tužilju vrati na poslove radnog mesta vaspitača za realizaciju pripremnog predškolskog programa. Stavom četvrtim izreke, odbačena je kao neuredna tužba u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da joj prizna sva prava iz radnog odnosa za period od 04.07.2012. godine, do povratka na rad. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 156.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3761/16 od 13.04.2018. godine, ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2299/15 od 01.07.2016. godine, pa je po održanoj glavnoj raspravi odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje i obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 141.000,00 dinara i troškove postupka po žalbi u iznosu od 69.000,00 dinara, dok je preko dosuđenog do traženog iznosa na ime troškova drugostepenog postupka za iznos od još 16.500,00 dinara, zahtev tužene odbijen.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju tužilje, zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijski navod da je učinjena i bitna povreda iz tačke 12. citirane zakonske odredbe je bez uticaja, jer ova povreda ne može biti revizijski razlog na osnovu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tužene zasnovala radni odnos na određeno vreme počev od 21.09.2009. godine, radi zamene privremeno odsutnog radnika (do povratka), a potom je zasnovala radni odnos na određeno vreme Ugovorom o radu od 21.12.2009. godine (radi sticanja uslova za polaganje ispita za licencu), a najduže do 21.12.2011. godine, kada joj je isticao pripravnički staž. Nakon isteka pripravničnog staža ostala je da radi u vrtiću zahvaljujući peticiji roditelja. Zatim je sa tuženim zaključila više sukcesivnih ugovora o radu na određeno vreme (u trajanju od dva meseca). Poslednji zaključen ugovor o radu na određeno vreme zaključen je 15.06.2012. godine. Rešenjem tužene od 03.07.2012. godine, radni odnos tužilje je prestao zbog isteka roka na koji je zasnovan, posle iskorišćenog godišnjeg odmora ( u trajanju od 12 dana), sa danom 03.07.2012. godine, a nakon toga je podnela tužbu u ovoj parnici radi poništaja ovog otkaznog rešenja kao nezakonitog. Presudom Apelacionog suda Gž1 4361/15 od 12.08.2015. godine, poništeno je rešenje od 03.07.2012.godine, o otkazu ugovora o radu.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje preobražaja radnog odnosa.

Na položaj i prava zaposlenih u predškolskim ustanovama primarno se primenjuje Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“, broj 72/09 ... 52/11) dok se u pogledu pitanja koje tim posebnim propisom nisu regulisana, supsidijarno primenjuje Zakon o radu kao matični zakon u oblasti rada (član 2. stav 2. Zakona o radu).

Nisu osnovani revizijski navodi da je radni odnos tužilje prerastao iz radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme po Zakonu o radu. Zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa u ustanovama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja, reguliše poseban zakon – Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, a ne Zakon o radu. Zbog toga se i na ovaj slučaj primenjuje Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja kao lex specialis. Po ovom zakonu koji je bio na snazi u vreme donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa (''Službeni glasnik RS'' 72/09), u članu 132. stav 9. propisano je da radni odnos na određeno vreme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme.

S obzirom na to da je posebnim zakonom (posebna pravila isključuju opšta) propisano da radni odnos koji je zasnovan na određeno vreme ne može prerasti u radni odnos na neodređeno vreme, pravilno je takav zahtev odbijen.

Suprotno navodima revizije, a imajući u vidu da je mogućnost preobražaja radnog odnosa izričito isključena članom 132. stav 9. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, neosnovan je i zahtev tužilje za vraćanje na rad i raspoređivanje u smislu člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Odluka o troškovima postupka doneta je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP a troškovi odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Kako se ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijene presude, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić