Rev2 3121/2021 3.1.2.4.2; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3121/2021
02.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Bojić, advokat iz ..., protiv tužene Opšta bolnica u Vrbasu, iz Vrbasa, čiji je punomoćnik Milan Milić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 680/21 od 08.09.2021. godine, u sednici održanoj 02.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 680/21 od 08.09.2021. godine kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 680/21 od 08.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu P1 449/20 od 18.11.2020. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je ništava odredba člana 5. Ugovora o međusobnim pravima i obavezama za vreme trajanja specijalizacije, zavedenog kod poslodavca pod brojem .../... od ...2011. godine, zaključenog među ovde parničnim strankama, u delu koji glasi: „AA se obavezuje da ukoliko po završetku specijalizacije, ne ostane na radu u Opštoj bolnici Vrbas, onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, nadoknadi sva sredstva koja je primio na ime zarade u bruto iznosu u Opštoj bolnici u Vrbasu.“ Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se kao ništav utvrdi i deo odredbe koja glasi: „AA se obavezuje da ukoliko po završetku specijalizacije ne ostane na radu u Opštoj bolnici Vrbas, onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, nadoknadi i sve druge isplate u bruto iznosu, kao i da nadoknadi svu štetu Opštoj bolnici u Vrbasu, uz zakonom utvrđenu kamatu u realnom iznosu“. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 680/21 od 08.09.2021. godine, odbijena je žalba tužene, potvrđena napred navedena presuda u usvajajućem delu i odbijen zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu lana 404. stav 1. ZPP. Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje ništavosti člana 5. Ugovora o specijalizaciji, zaključenog među ovde parničnim strankama, kojim je tužilac obavezan da tuženoj vrati zarade primljene u toku specijalizacije za slučaj da po njenom završetku ne ostane na radu kod tužene onoliko vremena koliko je specijalizacija trajala. O ovom zahtevu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili u skladu sa sudskom praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda o pravu na zaradu u periodu specijalizacije, kao posebnog vida stručnog usavršavanja, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava. Revizijski navodi kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku nisu bili predmet razmatranja jer ne predstavljaju razlog za izjavljivanje revizije u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 441. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. Zakona o parničnom postupku revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Tužilac je 26.06.2020. godine podneo tužbu radi utvrđenja ništavosti odredbe člana 5 ugovora o specijalizaciji.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, već o sporu radi ocene zakonitosti sporne odredbe ugovora o specijalizaciji, revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić