Rev2 3123/2022 3.5.7; preobražaj radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3123/2022
09.03.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Đerić advokat iz ..., protiv tuženog Holding korporacije „Krušik“ ad Valjevo, čiji je punomoćnik Nikola Urošević advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1003/22 od 06.05.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 09.03.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1003/22 od 06.05.2022. godine u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 464/21 od 07.03.2022. godine u prvom, drugom - u pogledu odluke o obavezi tuženog da vrati tužilju na rad i četvrtom stavu izreke.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1003/22 od 06.05.2022. godine u preostalom delu i presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 464/21 od 07.03.2022. godine u delu drugog stava izreke kojim je obavezan tuženi da tužilju vrati na poslove izrade delova na doradnim mašinama i ručnu doradu i u tom delu tužba se ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1003/22 od 06.05.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 464/21 od 07.03.2022. godine u prvom, drugom i četvrtom stavu izreke kojima je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog broj .. od 31.05.2021. godine, utvrđeno da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog počev od 31.01.2019. godine i tuženi obavezan da vrati tužilju na rad, na poslove izrada delova na doradnim mašinama i ručna dorada i da joj naknadi troškove spora u iznosu od 78.750,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji u skladu sa članom 408. i članom 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog delimično osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a bitna povreda odredaba parničnog postupka iz tačke 12. stava 2. navedenog člana nije zakonski razlog za reviziju. Tvrdnja revidenta da je u drugostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP je paušalna jer nisu navedene procesne odredbe koje drugostepeni sud nije primenio ili ih je pogrešno primenio, a to je uticalo ili moglo uticati na odluku o žalbi.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zasnovala radni odnos sa određeno vreme ugovorom o radu koji je 31.01.2017. godine zaključila sa tuženim. Naknadno zaključenim aneksima tog ugovora radni odnos tužilje je produžavan, s`tim što ni ugovorom o radu niti njegovim aneksima, zaključenim do aneksa ugovora o radu od 25.12.2017. godine, nije označen osnov po kojem je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme. Počev od aneksa ugovora o radu od 01.05.2018. godine pa zaključno sa aneksom od 22.04.2021. godine, kao osnov rada tužilje na određeno vreme označen je rad na određenim projektima. Tužilja je sve vreme rada na određeno vreme obavljala iste poslove, a njen radni odnos je prestao 31.05.2021. godine, na osnovu rešenja o otkazu ugovora o radu od 28.05.2021. godine.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 30. stav 1. i 2. Zakona o radu propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu koji zaključuju zaposleni i poslodavac. Prema članu 31. stav 1. tog zakona, ugovor o radu može se zaključiti na neodređeno ili određeno vreme. Sadržina ugovora o radu propisana je članom 33. stav 1. navedenog zakona. Prema tački 7. tog člana, ugovor o radu zaključen na određeno vreme mora da sadrži trajanje ugovora i osnov za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme.

Ugovor o radu može se zaključiti na određeno vreme u skladu sa članom 37. stav 1. Zakona o radu, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba. Tako zasnovan radni odnos, po jednom ili više ugovora o radu, saglasno stavu 2. navedenog člana ne može biti duži od 24 meseca, sa prekidima ili bez prekida. Izuzeci od vremenskog ograničenja radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme predviđeni su u stavu 4. tog člana, između ostalog i za rad na projektu čije je vreme unapred određeno, najduže do završetka projekta (tačka 2).

U prvom ugovoru o radu na određeno vreme koji je tužilja zaključila nije naveden osnov zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme. Tuženi, u odsustvu podatka o osnovu za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme u tom ugovoru tokom postupka nije dokazao činjenice bitne za postojanje objektivnih razloga za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme u smislu člana 37. stav 1. Zakona o radu. Taj ugovor je u pogledu vremena trajanja radnog odnosa menjan sa više sukcesivno zaključenih aneksa ugovora o radu, s`tim što je tek u jednom od više aneksa tog ugovora navedeno da tužilja radi na određenom projetku, ali tuženi nije dokazao činjenicu da je tužilja bila radno angažovana baš na tom projektu povodom kojeg je produženo vreme trajanja njenog radnog odnosa. Po zaključenim ugovorima o radu i njegovim aneksima tužilja je neprekidno radila kod tuženog duže od 24 meseca, sve do donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu zbog proteka vremena na koje je zaključen.

Sledstveno izloženom, zaključenjem više ugovora na određeno vreme tužena je postupala protivno zakonskim odredbama kojima je uređen rad na određeno vreme. S`obzirom da je tužilja na istim poslovima radila neprekidno duže od dve godine, po isteku tog roka nastali su uslovi iz člana 37. stav 6. Zakona o radu za prerastanje radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, zbog čega je nezakonito i rešenje o prestanku radnog odnosa zbog isteka roka na koji je zasnovan. Radni odnos na određeno vreme, preobražen u radni odnos na neodređeno vreme, ne može se zakonito otkazati zbog proteka vremena.

Iz navedenih razloga, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani navodi revidenta o pogrešnoj primeni odredbe člana 33. Zakona o radu. Navedenom odredbom je osnov za zasnivanje radnog odnosa na određno vreme predviđen kao sastojak ugovora o radu zaključenog na određeno vreme. Taj podatak ne sadrži prvi ugovor o radu na određeno vreme, ni naknadno zaključeni aneksi tog ugovora kojima je produžavano vreme trajanja radnog odnosa, a u odsustvu tog podatka nije dokazano postojanje činjenica bitnih za ispunjenost uslova za zasnovanje radnog odnosa na određeno vreme u smislu člana 37. stav 1. Zakona o radu. Neosnovani su i revizijski navodi o pogrešnoj primeni člana 37. stav 2. i 4. Zakona o radu, jer su zasnovani na tvrdnji revidenta o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u vezi sa radom tužilje na određenim projektima počev od jednog od više zaključenih aneksa ugovora o radu, što ne može biti razlog za ovaj pravni lek u smislu člana 407. stav 2. ZPP. Nema ni povrede odredbe člana 195. Zakona o radu jer je tužilja za povredu prava saznala donošenjem i uručenjem rešenja o otkazu ugovora o radu, a tužbu je podnela u zakonskom roku.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Međutim, osnovan je navod tužene da je nedozvoljen zahtev tužilje za vraćanje na konkretno radno mesto jer je poslodavac taj koji odlučuje o raspoređivanju zaposlenog kojeg vraća na rad. Odluka kojom je tuženi obavezan da tužilju vrati na određeno radno mesto doneto je izvan granica nadležnosti suda i uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, zbog čega je primenom člana 415. stav 2. tog zakona odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić