
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3137/2023
05.09.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić, advokat iz ..., protiv tuženih AD „Železnice Srbije“ Beograd i AD Železnički prevoz robe „Srbija Kargo“ Beograd, čiji je punomoćnik Đorđe Đurić, advokat iz ..., radi naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3998/22 od 07.04.2023. godine, u sednici održanoj dana 05.09.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3998/22 od 07.04.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 2585/21 od 06.07.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezani tuženi da tužiocu na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.01.2015. godine, zaključno sa 31.08.2015. godine, isplate 34.276,32 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi AD „Srbija Kargo“ Beograd da tužiocu na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2015. godine, isplati 17.208,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2016. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplate 177.530,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke o troškovima postupka do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3998/22 od 07.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženih AD „Železnice Srbije“ i AD „Srbija Kargo“ i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, koji se odnosi na tuženog AD „Železnice Srbije“ i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke koji se odnosi na tuženog AD „Srbija Kargo“ Beograd i u stavu trećem izreke tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se tuženi AD „Srbija Kargo“ solidarno sa tuženim AD „Železnice Srbije“ obaveže da tužiocu za period od 01.01.2015. godine do 31.08.2015. godine, na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora isplati 34.276,32 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2016. godine do isplate i obavezani su tuženi da tužiocu na ime naknade troškova postupka isplate i to: tuženi AD „Železnice Srbije“ 118.181,72 dinara, a tuženi AD „Srbija Kargo“ 59.348,27 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u preinačujućem delu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, kako to proizlazi iz navoda revizije, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Revizija je dozvoljena po odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…18/20 i 10/2023 – dr zakon u daljem tekstu ZPP), zbog čega nije bilo potrebe da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj primenom odredbe člana 404. ZPP, već je Vrhovni sud ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog AD „Železnice Srbije“ do kraja avgusta meseca 2015. godine. Odlukom Vlade Republike Srbije kod AD „Železnice Srbije“ izvršene su statusne promene izdvajanjem uz osnivanje novih akcionarskih društava, među kojima je i tuženi AD „Srbija Kargo“ Beograd. Nakon izvršene statusne promene ugovor o radu koji je tužilac zaključio sa tuženim AD „Železnice Srbije“ prenet je sa istim pravima i obavezama kod poslodavca sledbenika – tuženog AD „Srbija Kargo“ sa kojim je tužilac zaključio aneks ugovora o radu 01.09.2015. godine. Tuženi AD „Srbija Kargo“ je kao poslodavac sledbenik od tuženog AD „Železnice Srbije“ preuzeo sve akte. Veštačenjem od strane veštaka ekonomsko-finansijske struke utvrđeno je da u periodu na koji se tužbeni zahtev odnosi tuženi nisu u obračunima zarade tužiocu iskazivali novčane iznose spornih naknada kao posebnu stavku (niti su dostavili sudu akt na osnovu koga bi mogao biti utvrđen iznos ovih naknada ugovorenoj neto ceni rada po radnom času), pa je veštak visinu naknade troškova za ishranu u toku rada i za regresa za korišćenje godišnjeg odmora, obračunao primenom parametara iz Kolektivnog ugovora JŽTP „Beograd“ objavljenog u „Službenom glasniku RS“ broj 37/95, 7/00.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je tužbeni zahtev za period od 01.01.2015. godine do 31.08.2015. godine, usvojio u odnosu na oba tužena, a za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2015. godine, u odnosu na tuženog AD „Srbija Kargo“.
Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi tuženog AD „Srbija Kargo“ i njegovoj pasivnoj legitimaciji za period do momenta preuzimanja radnika pravnog prethodnika AD „Železnice Srbije“ počev od 01.09.2015. godine, preinačio prvostepenu presudu tako što je u odnosu na ovog tuženog odbio tužbeni zahtev za period od 01.01.2015. godine do 31.08.2015. godine. Ovo s toga što su u okviru statusne promene privrednog društva AD „Železnice Srbije“ pored tuženog AD „Srbija Kargo“ osnovana još dva nova privredna društva AD „Srbija Voz“ i AD „Infrastruktura železnice Srbije“, pa shodno odredbi člana 489. stav 1. tačka 1. i stav 2. Zakona o privrednim društvima privredno društvo koje prolazi kroz statusnu promenu (društvo prenosilac) nastavlja da postoji, s tim što deo svoje imovine i obaveza prenosi na novoosnovana društva (društva sticaoce). U slučaju takve statusne promene (izdvajanje uz osnivanje) na društvo sticaoca prelaze samo one obaveze društva prenosioca za koje to određeno ugovorom o statusnoj promeni, odnosno planom podele društva. Saglasno članu 505. stav 1. tačka 2. Zakona o privrednim društvima, društvo sticalac solidarno odgovara sa društvom prenosiocem za obaveze koje su po navedenom statusnom dokumentu ostale na strani društva prenosioca, ali samo do iznosa razlike vrednosti imovine društva prenosioca kojim mu je preneta i obaveza društva prenosioca koje je preuzeo, osim ako je sa određenim poverioce drugačije dogovoreno. U ovom slučaju plan podele privrednog društva AD „Železnice Srbije“ Beograd sadrži označenje nominalne vrednosti imovine i visine obaveza koje se statusnom promenom prenose na društva sticaoce, pri čemu je reč o jednakim vrednostima aktive i pasive. Plan ne sadrži opis preuzetih obaveza i način na koji će se njihov prenos realizacije izvršiti, već samo konstataciju da se na novoosnovana privredna društva prenose obaveze koje se odnose na imovinu i obavljanje delatnosti za koje su ta privredna društva registrovana, bez jasnog određenja da li u te obaveze spadaju i novčana potraživanja zaposlenih koje su društva sticaoci preuzela od AD „Železnice Srbije“. Svi učesnici statusne promene su 24.06.2016. godine, potpisali Protokol kojim su prihvatili Informaciju o sprovedenom postupku statusne promene i otvaranje početnih stanja u poslovnim knjigama novoformiranih društava. Ovaj akt sadrži i podatak da su u početni bilans privrednog društva AD „Železnice Srbije“ posle izdvajanja preneta „dugoročna rezervisana“ za sudske sporove, odnosno sudske sporove koji su u toku, kao i ostale kratkoročne obaveze za neto zarade i naknade zarada, za doprinose na zarade i naknade zarada na teret zaposlenog, za poreze i doprinose na zarade i naknade zarada na teret poslovaca, sa naknade zarada koje se refundiraju, za poreze i doprinose na zarade i naknade zarade na teret zaposlenog koji se refundiraju, za poreze i doprinose na naknade zarada na teret poslovca koji se refundiraju, što se sve prenosi u početno stanje bilansa AD „Železnice Srbije“ posle izdvajanja na dan 09.08.2015. godine. Kako iz izloženog proizlazi da obaveze nastale pre statusne promene AD „Železnice Srbije“ nisu prenete u imovinu tuženog AD „Srbija Kargo“, već su ostale u imovini društva prenosioca i iskazane u početnom bilansu tog društva, tuženi AD „Srbija Kargo“ ne odgovara solidarno za tu obavezu po članu 505. stav 1. tačka 2. Zakona o privrednim društvima, ali ni po odredbama člana 147. do 151. Zakona o radu, jer to pitanje nije regulisano aneksom ugovora o radu koji je tužilac zaključio sa tuženim AD „Srbija Kargo“ kao poslovacem sledbenikom.
Po oceni Vrhovnog suda ovakvo stanovište drugostepenog suda izraženo u pobijanoj odluci zasniva se na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Drugostepeni sud je u svemu pravilno primenio odredbe citiranih članova 489. stav 1. tačka 1. i stav 2. i 505. stav 1. tačka 2. Zakona o privrednim društvima, te pravilno ocenio da u postupku statusne promene tuženog AD „Železnice Srbije“ kao društva prenosioca na tuženog AD „Srbija Kargo“ kao društva sticaoca nisu prešle i obaveze povodom novčanih potraživanja zaposlenih koje je tuženi AD „Srbija Kargo“ preuzeo od AD „Železnice Srbije“ a koja su nastala pre izvršene podele.
U konkretnom slučaju, označena statusna promena društva prenosioca sprovedena je po postupku propisanom Zakonom o privrednim društvima. Rešenjem Vlade Republike Srbije od 02.07.2015. godine data je saglasnost tom privrednom društvu kojom je odobren nacrt plana podele koji je 31.03.2015. godine usvojio odbor direktora tog privrednog društva (objavljen na internet stranici Agencije za privredne registre, u skladu sa članom 495. stav 1. Zakona o privrednim društvima). Planom podele, kao sastavnim delom Odluke o statusnoj promeni od 11.05.2015. godine, označene su nominalne vrednosti imovine i obaveza koje se statusnom promenom prenose na društva sticaoce, i to su jednake vrednosti. Plan ne sadrži opis preuzetih obaveza ni načni na koji će se njihov prenos i realizacija izvršiti, već samo konstataciju da se na tuženo društvo sticaoca prenose obaveze koje se odnose na imovinu i obavljanje delatnosti železničkog prevoza putnika, bez jasnog određenja da li u te obaveze spadaju i novčana potraživanja zaposlenih koje je taj tuženi preuzeo od društva prenosioca. U planu je predviđeno da će o tome biti zaključen poseban ugovor, ali ne i forma u kojoj će se takav ugovor zaključiti.
Između društva prenosioca i društva sticalaca između ostalog i tuženog AD „Srbija Kargo“, zaključen je 24.06.2016. godine protokol kojim su njegovi potpisnici prihvatili informaciju o sprovedenom postupku statusne promene društva prenosioca i otvaranju početnih stanja u poslovnim knjigama novoformiranih društava. Označenim protokolom su u bilans tuženog društva prenosioca, pored ostalog, preneta „rezervisanja“ za sudske sporove, odnosno sporove koji su u toku. Navedeni protokol, po oceni revizijskog suda, ima značaj ugovora predviđenog u odeljku V plana podele tuženog društva prenosioca, tako da je sporno novčano potraživanje nastalo pre njegove statusne promene ostalo obaveza tog tuženog, a solidarna obaveza tuženog društva sticaoca, suprotno navodima revizije, ne postoji u smislu člana 505. stav 1. tačka 2. Zakona o privrednim društvima, jer nema razlike u vrednosti imovine koja mu je preneta i obaveza koje je preuzeo.
Okolnost da je tuženo društvo sticalac preuzelo tužioca i sa njim zaključilo aneks ugovora o radu ne znači da je na taj način preuzelo i sve obaveze tužiočevog ranijeg poslodavca - društva prenosioca po osnovu radnog odnosa nastalog pre statusne promene. Zaključenje aneksa ugovora o radu predstavlja realizaciju zakonske obaveze da se tužilac zadrži u radnom osnosu, u skladu sa članovima 147-151 Zakona o radu. Međutim, tim zakonskim odredbama nije izričito propisano da se na taj način preuzimaju i obaveze poslodavca prethodnika prema zaposlenom iz njihovog radnog odnosa.
Pravilna je odluka o troškovima spora iz pobijane presude, kojom je svaki od tuženih obavezan da plati troškove postupka prema vrednosti predmeta spora koji se na njega odnosi.
Na osnovu izloženog, primenom odredbi člana 414. stav 1. ZPP, doneta je odluka kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković