Rev2 3176/2020 3.5.1.5.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3176/2020
10.02.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Tešić, advokat iz ..., protiv tuženog MBA „Ratko Mitrović niskogradnja“ DOO Beograd, radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4312/19 od 20.07.2020. godine, u sednici održanoj 10.02.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4312/19 od 20.07.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu P1 4/19 od 01.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje o prestanku radnog odnosa na određeno vreme delovodni broj .../... od 24.10.2018. godine, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa plati iznos od 299.028,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja, pa do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je prigovor stvarne i mesne nenadležnosti istaknut od strane tuženog. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova postupka plati iznos od 7.890,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4312/19 od 20.07.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući drugostepenu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je zbog povećanog obima posla i prihvatanja ponude za završetak projekta pojačanog održavanja državnog puta IB 23, imao potrebu za angažovanjem novih radnika zbog čega je sa tužiocem zaključio ugovor o radu na određeno vreme do 6 meseci počev od 03.04.2018. godine, a zatim i aneks ugovora o radu, kojim je tužiocu produžen rad na određeno vreme počev od 03.10.2018. godine, a najkasnije do 02.04.2019. godine. Međutim, kako je dana 17.10.2018. godine tuženi raskinuo ugovor sa naručiocem radova za završetak navedenog projekta, to je došlo do smanjenog obima posla, pa je tužiocu (i drugim zaposlenima) prestao radni odnos na određeno vreme 31.10.2018. godine.

S obzirom na utvrđeno, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužilac zasnovao radni odnos na određeno vreme kod tuženog zbog povećanog obima posla i završetka projekta, a da se zaključenim aneksom ugovora o radu tužilac saglasio da mu radni odnos traje najkasnije do 02.04.2019. godine, što znači da je prihvatio da vreme trajanja njegovog radnog odnosa može biti i kraće, odnosno da mu radni odnos može prestati i pre proteka ugovorenog roka. Kako je radni odnos zasnovan zbog povećanog obima posla, sudovi su ocenili da je tuženi mogao da otkaže ugovor o radu tužiocu i pre 02.04.2019. godine u situaciji kada je došlo do smanjenja obima posla, pa su iz ovih ovih razloga odbili tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je u konkretnom slučaju pobijanom odlukom pravilno primenjeno materijalno pravo te je reviziju tužioca odbio, kao neosnovanu.

Odredbom člana 37. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br.24/05 ... 75/14), propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba. Odredbom člana 175. stav 1. tačka 1. istog zakona propisano je da radni odnos prestaje istekom roka za koji je zasnovan.

Suprotno navodima revizije, pobijanom odlukom su pravilno primenjene navedene norme, a rešenje o otkazu ugovora o radu je zakonito iako je u konkretnom slučaju tužiocu radni odnos prestao pre isteka roka za koji je zasnovan. U situaciji kada je tuženi raskinuo ugovor o završetku projekta pojačanog održavanja državnog puta IB 23, za koji posao je bilo vezano zaključenje ugovora o radu na određeno vreme sa tužiocem, a zbog raskida ugovora došlo do smanjenog obima posla, tužiocu je mogao radni odnos da traje kraće od navedenog, jer je tako zasnovan radni odnos vezan za obim poslova zbog kojih je i zaključen, u smislu odredbe člana 37. stav 1. Zakona o radu. Takođe, kada zaposleni sa poslodavcem zaključi ugovor o radu na određeno vreme tako što vreme trajanja radnog odnosa ograniči na način da isti može trajati najkasnije do određenog datuma, nema smetnji da tako zaključen ugovor o radu bude otkazan i zaposlenom prestane radni odnos i pre isteka krajnjeg roka na koji je zasnovan.

Navodi revizije kojima se ističe da je tužiocu radni odnos prestao kao tehnološkom višku i da je tuženi trebalo da mu isplati otpremninu su pravilno cenjeni od strane drugostepenog suda, jer su bili isticani i u žalbi.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke primenom člana 414. stav 1. ZPP.

Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka, jer po reviziji tužilac nije uspeo, pa je primenom odredbe člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić