
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3262/2020
24.12.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ...., čiji je punomoćnik Risto Lekić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi isplate plate, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2881/19 od 27.02.2020. godine, na sednici održanoj 24.12.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2881/19 od 27.02.2020. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P1 3806/18 od 07.05.2019. godine, obavezao je tuženu da isplati tužiocu zaostalu razliku plate do dvostrukog iznosa plate na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za period od 01.03.2013. godine do 31.03.2016. godine i to određene novčane mesečne iznose, sa kamatom prema Zakonu o zateznoj kamati (sve bliže određeno u stavu prvom izreke). Obavezao je tuženu da Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati na ime tužioca razliku pripadajućih doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.03.2013. godine do 31.03.2016. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu prvom izreke presude (stav drugi izreke). Obavezao je tuženu da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 316.570,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 24.05.2018. godine kao dana presuđenja do konačne isplate (stav treći izreke).
Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 2881/19 od 27.02.2020. godine, preinačio je presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3806/18 od 07.05.2019. godine, u stavu prvom i drugom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, da tužena isplati tužiocu zaostale razlike plate do dvostrukog iznosa plate na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za period od 01.03.2013. godine do 31.03.2016. godine, u iznosima i sa zateznom kamatom bliže označenim u stavu prvom izreke presude, kao i da Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati na ime tužioca razliku pripadajućih doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.03.2013. godine do 31.03.2016. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu prvom izreke presude (stav prvi izreke). Preinačio je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3806/18 od 07.05.2019. godine, tako što je odbio zahtev tužioca da se obaveže tužena da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 316.570,00 dinara, sa zateznom kamatom od 24.05.2018. godine kao dana presuđenja do konačne isplate i obavezao tužioca da naknadi tuženoj troškove prvostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara, a iznad dosuđenog iznosa odbio zahtev tužene za naknadu troškova postupka pred prvostepenim sudom (stav drugi izreke). Obavezao je tužioca da naknadi tuženoj troškove postupka po žalbi u iznosu od 33.000,00 dinara (stav treći izreke). Odbio je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav četvrti izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, kao posebnu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Tužena je podnela odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2, a u vezi člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14 i 87/18) i utvrdio da je revizija tužioca osnovana.
U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na osnovu člana 408. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio ... na radnom mestu ... u Odeljenju za ..., Uprave za ... i rešenjem tužene od 21.10.2008. godine je premešten na radno mesto ...., Odeljenje za ... u Službi za ... Uprave ..., sa 01.11.2008. godine. Tužena je rešenjem od 25.10.2013. godine unapredila tužioca u zvanje ... od 01.07.2013. godine. Tužilac je u periodu potraživanja radio kod tužene u Službi za ... i iznosi dosuđeni stavom prvim izreke prvostepene presude na osnovu razlike do iznosa dvostruke plate predstavljaju iznose mesečne plate tužioca, bez minulog rada, utvrđenih na osnovu nalaza i mišljenja veštaka od 30.03.2018. godine (tužba je podneta 20.04.2016. godine).
Drugostepeni sud je, kako je u ovoj parnici prethodno prvostepena presuda bila ukinuta, održao raspravu, ponovio dokaze izvedene u prvostepenom postupku, izveo dokaz saslušanjem sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke i utvrdio da iznosi dosuđeni u stavu prvom izreke prvostepene presude predstavljaju novčane iznose obračunate i isplaćene plate tužiocu za rad obavljen u utuženom periodu u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala, umanjene za minuli rad, čija je visina utvrđena iz nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske struke od 30.03.2018. godine.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je zaključio da prvostepeni sud nije pravilno utvrdio razliku između plate koju je tužilac primao i plate koja mu pripada prema odredbi člana 2. Uredbe o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala, s obzirom na to da prema naznačenoj odredbi navedena razlika se utvrđuje između dvostruke plate prema prethodnom radnom mestu i osnovne plate koju je zaposleni primao u utuženom periodu. Zatim, da je teret dokazivanja činjenica u pogledu obima i visine utužene razlike plate na tužiocu, da tužilac nije predložio izvođenje dokaza veštačenjem niti druge dokaze radi utvrđivanja visine razlike plate prema naznačenoj odredbi Uredbe polazeći od dvostrukog iznosa plate sa prethodnog radnog mesta (bez dodataka na platu) i osnovne plate koju je primao u utuženom periodu. Dalje, da u datoj situaciji kada tužilac nije dokazao ni obim ni visinu razlike plate do dvostrukog iznosa plate prema odredbi člana 2. naznačene Uredbe ne može sa uspehom potraživati novčanu isplatu po utuženom osnovu, zbog čega je primenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe člana 231. stav 2. ZPP preinačio prvostepenu presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca. Kako zahtev za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje ima akcesorni karakter, prvostepenu presudu je preinačio u stavu drugom izreke presude.
Ovakav zaključak drugostepenog suda se ne može prihvatiti kao pravilan, jer su osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, na koji zakonski razlog ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP, zbog čega je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
Prema obrazloženju prvostepene presude, visinu tužbenog zahteva prvostepeni sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka koji je prihvatio i na koji parnične stranke nisu imale primedbe, sa kamatom dosuđenom u skladu sa odredbom člana 277. Zakona o obligacionim odnosima i odredbom člana 2. Zakona o zateznoj kamati, počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa pa do konačne isplate.
Odredbom člana 104. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05, 54/09 i 32/13) je propisano da, zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
Odredbom člana 18. stav 1. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela („Službeni glasnik RS“ broj 42/02, 27/03, 39/03, 60/03, 67/03, 29/04, 58/04, 45/05, 61/05, 72/09, 72/11, 101/11 i 32/13) je propisano da, lica koja obavljaju poslove i zadatke u državnim organima u posebnim organizacionim jedinicama iz ovog zakona imaju pravo na platu koja ne može biti veća od dvostrukog iznosa plate koju bi ostvarila lica zaposlena na odgovarajućim poslovima i zadacima u Tužilaštvu za organizovani kriminal, Višem sudu u Beogradu, Apelacionom sudu u Beogradu, ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove i Okružnom zatvoru u Beogradu. Odredbom stava 2. ovog člana, da, plate lica iz stava 1. ovog člana uređuje Vlada.
Odredbom člana 2. stav 1. Uredbe o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala („Službeni glasnik RS“ br. 14/03, 67/05, 105/05 i 114/14) je propisano da, plata starešine Službe i zamenika starešine Službe, ovlašćenog službenog lica u Službi, rukovodioca i zamenika rukovodioca Posebne pritvorske jedinice i zaposlenog na poslovima obezbeđenja u Posebnoj pritvorskoj jedinici, obračunava se i isplaćuje u dvostrukom iznosu plate koju su ostvarivali na poslovima sa kojih su stupili na rad u organizacione jedinice iz člana 1. ove Uredbe. Odredbom člana 3. stav 2. iste Uredbe je propisano da, zaposleni u Službi koji nema svojstvo ovlašćenog službenog lica ima pravo na platu u dvostrukom iznosu od plate koja se obračunava i isplaćuje zaposlenom na odgovarajućem radnom mestu u sedištu Ministarstva unutrašnjih poslova. Odredbom stava 5. ovog člana, da prilikom obračunavanja dvostrukog iznosa plate u smislu stava 1. – 4. ovog člana, ne uzimaju se u obzir dodaci na platu utvrđeni zakonom.
Polazeći od citiranih odredbi Zakona i Uredbe i imajući u vidu pravni stav ovog suda, tužilac ima pravo na isplatu dvostrukog iznosa plate, koju bi ostvario u spornom periodu na poslovima i zadacima u Ministarstvu unutrašnjih poslova uz ograničenje iz odredbe člana 18. stav 1. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela, u odnosu na visinu osnovne plate koju bi primao na mesečnom nivou na radnom mestu na kome je bio prethodno radno angažovan do momenta premeštaja. To podrazumeva da svako uvećanje osnovne mesečne plate na ranijem radnom mestu posledično dovodi do uvećanja dvostrukog iznosa njegove osnovne plate kod Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (stav izražen u presudi Vrhovnog kasacionog suda Rev2 589/2019 od 04.07.2019. godine).
U ponovnom postupku, drugostepeni sud će radi pravilne primene materijalnog prava utvrditi razliku u plati do dvostrukog iznosa plate na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za sporni period i doneti novu, pravilnu i zakonitu odluku.
Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtevu, to je ukinuta i odluka o doprinosima i troškovima postupka, s obzirom na to da će o troškovima postupka zajedno sa troškovima revizije i odgovora na reviziju biti odlučeno u konačnoj odluci, u smislu odredbe člana 165. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić