Rev2 3277/2025 3.19.1.26.1; 3.5.22; 3.5.22.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3277/2025
20.03.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Željka Škorića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., opština ..., čiji je punomoćnik Bogdan Lakićević, advokat iz ..., protiv tuženog „Metalac“ a.d. iz Gornjeg Milanovca, čiji je punomoćnik Dragan Vučetić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2228/24 od 06.03.2025. godine, u sednici veća održanoj 20.03.2026. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda Kragujevcu Gž1 2228/24 od 06.03.2025. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P1 23/24 od 01.10.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno, kao nezakonito, rešenje tuženog broj ... od 05.12.2023. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu zbog nepoštovanja radne discipline. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade štete umesto vraćanja na rad, plati iznos od 280.000,00 dinara, a u preostalom delu tužbeni zahtev za naknadu štete umesto vraćanja na rad, preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 300.000,00 dinara, odbijen. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 112.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2228/24 od 06.03.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P1 23/24 od 01.10.2024. godine, u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P1 23/24 od 01.10.2024. godine, u delu stava drugog izreke, kojim je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete umesto vraćanja na rad isplati iznos od 280.000,00 dinara i stavu trećem izreke i u ukinutom delu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odnosu na stav prvi izreke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23- drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je Ugovorom o radu od 22.09.2021. godine, zasnovao radni odnos kod tuženog na poslovima radnika na ... . Rešenjem tuženog od 05.12.2023. godine, tužiocu je, s pozivom na odredbe člana 179. stav 3. tačka 8) Zakona o radu i člana 73. stav 3. tačka 8) i člana 74. stav 2. tačka 1) Kolektivnog ugovora tuženog, otkazan ugovor o radu zbog nepoštovanja radne discipline. Tužiocu je stavljeno na teret da je dana 27.10.2023. godine, izostao sa rada u prvoj smeni, kojom prilikom je propustio da svoj izostanak prijavi svom neposrednom rukovodiocu, odnosno propustio je da poslodavcu na bilo koji drugi način opravda izostanak sa rada navedenog dana. Tužiocu je 30.10.2023. godine dostavljeno upozorenje sa opisanom povredom radne discipline, na koje se tužilac nije izjasnio. Povodom spornog događaja, tuženi je uzeo više izjava od tužioca i, takođe, ga upoznao sa izjavom neposrednog rukovodioca datom u vezi sa navedenim događajem.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu osnovan. Tužiocu, po stanovištu nižestepenih sudova, nije na zakonit način otkazan ugovor o radu, jer mu je, suprotno odredbi člana 29. stav 8. Kolektivnog ugovora tuženog, na teret stavljen jedan neopravdani izostanak sa rada i to 27.10.2023. godine, iako je tuženi, saglasno stavu 1. navedenog člana Koliktivnog ugovora, imao mogućnost da navedeno ponašanje tužioca sankcioniše blažom kaznom.

Prema odredbi člana 179. stav 3. tačka 8) Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 75/14 ... 95/18), poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Odredbom člana 29. Koletkivnog ugovora kod tuženog broj 20480 od 16.12.2005. godine, propisano je da ukoliko zaposleni neopravdano izostane sa posla 1 radni dan, osnovna zarada mu se za taj mesec umanjuje za 20% (stav 2). Ponovljeni izostanak sa posla u toku godine dana bez odobranja neposrednog rukovodioca, odnosno izlazak sa posla bez izlaznice, predstavlja nepoštovanje radne discipline, što je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (stav 8).

Po oceni Vrhovnog suda, neosnovano se revizijom tuženog ukazuje da je odluka nižestepenih sudova o osnovanosti zahteva za poništaj osporenog rešenja o otkazu zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

U konkretnom slučaju, tužiocu je osporenim rešenjem otkazan ugovor o radu zbog izostanaka sa rada dana 27.10.2023. godine. Međutim, prema oceni Vrhovnog suda, osnovano zaključuju nižestepeni sudovi da nije ispunjen otkazni razlog iz osporenog rešenja, imajući u vidu odredbu člana 29. stav 8. Kolektivnog ugovora tuženog, koji ovaj otkazni razlog vezuje za ponovljeni izostanak sa posla u toku godine dana bez odobranja neposrednog rukovodioca, što ovde nije slučaj.

S tim u vezi, Vrhovni sud je imao u vidu navode revizije kojima se ukazuje da sud nije bio ovlašćen da umesto poslodavca odlučuje o meri koja će biti primenjena prema zaposlenom ukoliko su se stekli uslovi za postojanje otkaznog razloga, jer je to diskreciono pravo poslodavca, ali nalazi da su bez uticaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da otkazni razlog zbog koga se zaposlenom može otkazati ugovor o radu, mora da bude predviđen aktom poslodavca, što ovde nije slučaj.

Vrhovni sud je imao u vidu i ostale navode revizije, ali nalazi da se njima ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost nižestepene odluke, te je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Kako je revizija tuženog odbijena, odbijen je i zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka, pa je na osnovu čl. 153. i 154. stav 2. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Željko Škorić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković