
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3282/2019
15.07.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Aleksandar Stojković, advokat iz ..., protiv tuženog Zdravstvenog centra iz Vranja, koga zastupa punomoćnik Miroslav Nešić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 661/2018 od 09.04.2019. godine, u sednici održanoj 15.07.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 661/2018 od 09.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1. 2022/16 od 05.12.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ..., te su poništena rešenja tuženog Zdravstvenog centra Vranje broj 01-5555 od 07.07.2016. godine kojim je tužilji otkazan ugovor o radu, rešenje broj 01-5975 od 26.07.2016. godine, rešenje broj 01-7737 od 21.09.2016. godine i rešenje tuženog broj 01-7955 od 28.09.2016. godine, kao nezakonita, a tuženom je naloženo da tužilju vrati na rad na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, zvanju i sposobnostima, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužilji plati troškove parničnog postupka u iznosu od 113.750,00 dinara, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 661/2018 od 09.04.2019. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke u kojem su poništena rešenja tuženog kojim je utvrđeno da je tužilja tehnološki višak i kojim joj je otkazan ugovor o radu, i to rešenje broj 01-5555 od 07.07.2016. godine, rešenje broj 01-5975 od 26.07.2016. godine i rešenje broj 01-7737 od 21.09.2006. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati na rad na poslovima koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i u stavu drugom izreke i u tom delu žalba tuženog je odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud poništi rešenje tuženog broj 01-7955 od 28.09.2016. godine odbijen, kao neosnovan. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Tužilja je podnela odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), pa je utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme, na osnovu Ugovora o radu broj 01-7564 od 19.12.2012. godine i Aneksa ugovora od 22.07.2013. godine, na poslovima ... iz člana 23. tačka 102. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog, sa četvrtim stepenom stručne spreme, u ... službi ... službe tuženog. Rešenjem tuženog od 26.07.2016. godine tužilja je proglašena tehnološkim viškom, nakon čega joj je rešenjem od 21.09.2016. godine prestao radni odnos, zbog prestanka potrebe za njenim radom. U obrazloženju rešenja od 26.07.2016. godine konstatovano je da je tužilji već otkazan ugovor o radu rešenjem broj 5555 od 07.07.2016. godine, koje tužilji nije dostavljeno. U skladu sa rešenjem od 28.09.2016. godine tužilji su isplaćene neisplaćene zarade, naknade zarada i druga primanja koja je ostvarila do dana prestanka radnog odnosa, u ukupnom iznosu od 90.900,59 dinara, a otpremnina joj je isplaćena nakon prestanka radnog odnosa.
Odlukom o izmeni odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme od marta 2016. godine, kod tuženog je utvrđen maksimalan broj zaposlenih na neodređeno vreme od 1344 radnika. Tuženi je doneo Pravilnik o proceduri za utvrđivanje viška zaposlenih broj 02-504/3 od 29.01.2016. godine, kojim je odredio kriterijume za utvrđivanje tehnološkog viška za zaposlene nemedicinske radnike u Zdravstvenom centru Vranje, i to osnovni kriterijum - dužina efektivnog staža osiguranja i dopunski kriterijum – primanja po članu porodičnog domaćinstva, broj dece do 26 godina starosti koja su izdržavana lica, zdravstveno stanje zaposlenog i članova njegove uže porodice. Nakon toga tuženi je doneo i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji broj 01-1796 od 28.03.2016. godine, kojim je za radno mesto ..., koje poslove je tužilja obavljala, smanjio broj izvršilaca sa 17 na 8 izvršilaca. Tuženi je doneo i Odluku o sprovođenju ankete za sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu novčane naknade, ali tužilja nije potpisala anketu i nije prihvatila da joj radni odnos prestane sporazumno. Dana 02.06.2016. godine tuženi je sa reprezentativnim sindikatom zaključio Sporazum o utvrđivanju kriterijuma za višak nemedicinskih radnika kod tuženog, broj 02-4718, a dana 06.06.2016. godine doneo je i usvojio predlog Programa rešavanja viška zaposlenih nemedicinskih radnika kod tuženog broj 02-4731, na koji su Sindikat zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije i Sindikat lekara i farmaceuta Srbije, kao i Nacionalna služba za zapošljavanje Filijala Vranje, dali pozitivno mišljenje.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su utvrdili da je tuženi povredio pravila postupka utvrđivanja viška zaposlenih u konkretnom slučaju, zbog čega su poništena rešenja o otkazu ugovora o radu tužilji i rešenje kojim je proglašena tehnološkim viškom.
Pravilno su sudovi primenili materijalno pravo, a za svoju odluku drugostepeni sud je dao dovoljno razloga, koje u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.
Tuženi nije ispoštovao pravila postupka utvrđivanja viška zaposlenih, jer nije primenio kriterijume iz Sporazuma od 06.06.2016. godine koji su usvojeni od strane Sindikata i Nacionalne službe za zapošljavanje. Takođe, osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu ne sadrži jasne razloge o načinu na koji je tuženi utvrdio da je tužilja tehnološki višak, jer u obrazloženju rešenja mora da se navedu činjenice i konkretno obrazloženi razlozi, i to primenjeni kriterijumi i broj bodova zaposlenih na mestu na kome se smanjuje broj izvršilaca, što je u konkrentom slučaju izostalo. Pored toga, tužilji otpremnina nije isplaćena u zakonom predviđenom roku, u skladu sa odredbom člana 22. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RS“ br. 68/2015), što takođe predstavlja povredu postupka, a ovu činjenicu tuženi nije osporio. Kao posledicu poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i utvrđivanja tehnološkog viška, pravilno su sudovi odlučili da je tuženi dužan da tužilju vrati na rad, a sve ovo primenom odredbi Zakona o radu i Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RS“ broj 68/15, 85/15), a koje su citirane u drugostepenoj presudi.
Suprotno navodima revizije, prilikom utvrđivanja viška zaposlenih u slučaju kada se smanjuje broj izvršilaca na radnom mestu moraju da budu primenjeni kriterijumi, na osnovu kojih se utvrđuje ko od zaposlenih na tom radnom mestu treba da bude proglašen tehnološkim viškom, a prilikom donošenja rešenja o proglašenju tehnološkog viška zaposlenog i otkazu ugovora o radu moraju da budu navedeni svi razlozi na osnovu kojih se rešenja donose, koji moraju da budu jasni i zasnovani na zakonu i opštem aktu poslodavca.
Ostalim navodima revizije se ukazuje da sudovi nisu pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, što nije predviđeno kao razlog zbog koga se može izjaviti revizija.
Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale navode izjavljene revizije, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog čega ti razlozi nisu posebno obrazloženi.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić