
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3375/2020
11.03.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Tatjana Zdravković, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „BB“ iz ..., koju zastupa Zoran Mitić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 286/20 od 04.09.2020. godine, u sednici održanoj 11.03.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 286/20 od 04.09.2020. godine, u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu revizijskih troškova.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 274/19 od 29.10.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno rešenje direktora tužene broj ../2015 od 24.03.2015. godine, kojim je tužilji prestao radni odnos, zaključen ugovorom o radu broj ../2011 od 13.09.2011. godine i Aneksom ugovora o radu broj ../2013 od 05.09.2013. godine, zbog neispunjavanja uslova za rad na radnom mestu „nastavnik nemačkog jezika“ i rešenje Školskog odbora tužene broj ../2015 od 08.04.2015. godine, kao nezakonito. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilju vrati na radno mesto profesora nemačkog jezika sa svim pravima iz rada i po osnovu rada počev od 24.03.2015. godine, pa na dalje. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 198.750,00 dinara, od izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 286/20 od 04.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda ispravljena rešenjem toga suda od 15.11.2019. godine, u stavu prvom, delu stava drugog kojim je tužena obavezana da tužilju vrati na rad i prizna joj sva prava iz rada i po osnovu rada počev od 24.03.2015. godine, kao i u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava drugog izreke i odbačena tužba u odnosu na zahtev tužilje da se obaveze tužena da tužilju vrati na radno mesto profesora nemačkog jezika. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužena, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne obrazlaže koje druge povrede su učinjene, a koje mogu biti revizijski razlog iz člana 407. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zasnovala radni odnos kod tužene na neodređeno vreme ugovorom o radu od 13.09.2011. godine, na radnom mestu nastavnik nemačkog jezika, na osnovu sprovedenog konkursa. Nakon inspekcijskog nadzora, u postupku izvršenja izrečene mere prosvetne inspekcije, direktor tužene je doneo rešenje od 24.03.2015. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu zbog neispunjavanja uslova za rad na navedenom radnom mestu, a koje je potvrđeno rešenjem školskog odbora od 08.04.2015. godine. Tužilja je završila osnovne akademske studije u trajanju od četiri godine na Univerzitetu „VV“ u ... i stekla zvanje diplomirani profesor nemačkog jezika i književnosti. Odlukom Univerziteta u Beogradu od 13.07.2011. godine i rešenjem Rektora Univerziteta od 14.07.2011. godine, tužilji je priznata stečena diploma na navedenom Univerzitetu, kao diploma osnovnih akademskih studija - diplomirani profesor nemačkog jezika i književnosti - 240 ESPB.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da tužilja prema stečenoj diplomi ima visoko obrazovanje, odnosno diplomu osnovnih akademskih studija - diplomirani profesor nemačkog jezika i književnosti sa 240 ESPB bodova i da ispunjava uslove za rad na radnom mestu na kojem je zasnovala radni odnos kod tužene. Iz ovih razloga su poništili rešenje o prestanku radnog odnosa i usvojili tužbeni zahtev tužilje imajući u vidu odredbe člana 8. stav 1. i 3. i člana 121. stav 17. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, člana 95. stav 2. Zakona o visokom obrazovanju i člana 3. stav 1. tačka 3. podtačka 3. Pravilnika o stepenu i vrsti obrazovanja nastavnika i stručnih saradnika u osnovnoj školi. Takođe, tužilja je u međuvremenu 13.07.2015. godine završila i drugi ciklus studija i ostvarila još 60 ESPB bodova.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i zaključili da je rešenje o prestanku radnog odnosa tužilje nezakonito.
Odredbom člana 8. stav 2. tačka 1. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“, broj 70/09... 35/15), propisano je da nastavnik, vaspitač i stručni saradnik jeste lice koje je steklo odgovarajuće visoko obrazovanje na studijama drugog stepena (master akademske studije, specijalističke akademske studije ili specijalističke strukovne studije) po propisu koji uređuje visoko obrazovanje počev od 10.09.2005. godine; stavom 3. istog člana, propisano je da izuzetno, nastavnik i vaspitač jeste i lice sa stečenim odgovarajućim visokim obrazovanjem na studijama prvog stepena (osnovne akademske, odnosno strukovne studije), studijama u trajanju od 3 godine ili višim obrazovanjem.
Odredbom člana 95. stav 2. Zakona o visokom obrazovanju („Službeni glasnik RS“, broj 76/2005... 99/2014), propisano je da lice koje završi osnovne akademske studije u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, odnosno u trajanju od najmanje 4 godine i lice koje ostvari najmanje 240 ESPB bodova na akademskim studijama prvog i drugog stepena, stiče stručni naziv „diplimirani“ sa naznakom zvanja prvog stepena akademskih studija iz odgovarajuće oblasti.
Odredbom člana 3. stav 1. tačka 3. podtačka 3. Pravilnika o stepenu i vrsti obrazovanja nastavnika i stručnih saradnika u osnovnoj školi („Službeni glasnik RS“- „Prosvetni glasnik“ broj 11/2012 i 15/2013), predviđeno je da nastavu i druge oblike obrazovnog vaspitnog rada u predmetnoj nastavi može da izvodi lice koje je steklo visoko obrazovanje i to nemački jezik: - profesor, odnosno diplomirani filolog za nemački jezik i književnost – master filolog (studijski program ili glavni predmet/profil nemački jezik), master profesor jezika i književnosti (studijski program ili glavni predmet/profil nemački jezik).
Polazeći od sadržine navedenih zakonskih odredbi, nastavnik predmetne nastave je lice koje je steklo visoko obrazovanje na studijama drugog stepena, ali izuzetno nastavnik je i lice sa stečenim visokim obrazovanjem prvog stepena (osnovne akademske studije). Tužilja je stekla visoko obrazovanje i zvanje diplomirani profesor nemačkog jezika i književnosti, odnosno završila je osnovne akademske studije sa 240 ESPB bodova, prvog stepena akademskih studija, što suprotno navodima revizije nije bilo smetnja da tužilja sa ovim stepenom obrazovanja zasnuje radni odnos kod tužene, u smislu odredbe člana 8. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Takođe, ni jednom odredbom izričito nije navedeno da izuzetak ne može da se primeni prilikom zasnivanja radnog odnosa za radno mesto nastavnik u predmetnoj nastavi, niti da se on odnosi samo na strukovne studije, s obzirom da je u zakonskoj odredbi navedeno „osnovne akademske, odnosno strukovne studije“ (znači jedne ili druge). Kako je tužilja ispunjavala uslove za rad na radnom mestu nastavnik nemačkog jezika i književnosti, to je doneto rešenje o prestanku radnog odnosa nezakonito.
Kako se ni ostalim navodima revidenta ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.
Kako tužena nije uspela u postupku po reviziji nisu joj priznati ni troškovi revizijskog postupka, pa je doneta odluka kao u stavu drugom izreke primenom odredbe člana 165. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić