Rev2 3376/2021 3.5.15.5.2; zastarelost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3376/2021
12.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Rajković, advokat iz ..., protiv tuženog JP '“Pošta Srbije“ Beograd, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2368/18 od 05.04.2019. godine, na sednici održanoj 12.05.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2368/18 od 05.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu P1 414/16 od 20.02.2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi rešenje tuženog br. 2014-.. od 10.12.2014. godine, kojim je otkazan ugovor o radu br. 2003-.. od 01.07.2003. godine i aneks br. 1 Ugovora o radu br. 2005-.. od 01.12.2005. godine i da joj se naknade troškovi postupka. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Dopunskom presudom Osnovnog suda u Pirotu P1 414/16 od 25.07.2018. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da je vrati na rad.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2368/18 od 05.04.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pirotu P1 414/16 od 20.02.2017. godine i dopunska presuda Osnovnog suda u Pirotu P1 414/16 od 25.07.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 87/18), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog kao tehničar za šalterske poslove II, u JPM ... . Rešenjem tužene od 10.12.2014. godine otkazan joj je ugovor o radu od 01.07.2003. godine i aneks br. 1. Ugovora o radu od 01.12.2005. godine, zbog povrede radnih obaveza utvrđenih članom 100. Kolektivnog ugovora tuženog, koje je učinila jer je nesavesno, nepropisno i neblagovremeno izvršavala radne obaveze, vršeći isplate neovlašćenim licima sa namenskih tekućih računa, a da prilikom isplate nije izvršila neophodnu identifikaciju korisnika namenskog tekućeg računa. Tužilja je sa namenskih računa BB (dana 20.06.2014.godine i 23.06.2014.godine) i sa namenskog računa VV, (dana 17.06.2014.godine) isplatila određene iznose trećem licu. Prilikom navedenih isplata nije izvršila identifikaciju korisnika tekućeg računa, a dana 23.07.2014. godine pisanim putem je obavešten direktor tuženog od strane neposrednog rukovodioca da je tužilja imala probleme oko isplate. Tužilji je upozorenje o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu dostavljeno 25.09.2014. godine. Postupak sprovođenja otkaza ugovora o radu je bio u skladu sa odredbama Zakona o radu i u zakonom dozvoljenom roku.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev tužilje, pravilno zaključujući da je ispunjen otkazni razlog propisan odredbom člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 32/13, 75/14), kojim je propisano da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom, pored ostalog, ako učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom, odnosno ugovorom o radu, a koje povrede su propisane odredbom člana 100. stav 1. tačke 1. i tačke 17. Kolektivnog ugovora JP ''Pošta Srbije'' (da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom na način i u postupku predviđenim zakonom u slučaju da zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze: nepropisno, nesavesno i neblagovremeno izvršavanje radnih obaveza i isplata neovlašćenom licu ili isplata uz zadržavanje isplaćenog novca za sebe). Nižestepeni sudovi su pravilno primenili merodavan zakon, koji se primenjuje u konkretnom slučaju - Zakon o izmenama i dopunama Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 75/14, koji je stupio na snagu 29.07.2014. godine) s obzirom da je odredbom člana 281. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu propisano da postupak za otkaz ugovora o radu koji je započet, a nije okončan do dana stupanja na snagu zakona od 29.07.2014. godine, okončaće se po propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Neosnovani su revizijski navodi da se u konkretnom slučaju moraju primeniti subjektivni i objektivni rokovi za otkaz ugovora o radu shodno Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/2005...32/2013), zbog toga što je postupak za otkaz ugovora o radu tužilji pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 75/14) dostavljanjem upozorenja 25.09.2014.godine, te se isti sprovodi i okončava u skladu sa odredbama zakona koji je na snazi, bez obzira na vreme učinjene povrede. Odredbom člana 184. stav 1. Zakona o radu, propisano je da otkaz ugovora o radu iz člana 179.stav 1. tačka 1. i stav 2. i 3. istog zakona, poslodavac može dati zaposlenom u roku od šest meseci od dana saznanja za činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od godinu dana od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su povrede radne obaveze izvršene 17.06., 20.06.i 23.06.2014. godine, o čemu je direktor obavešten 23.07.2014. godine, da je tužilji upozorenje dostavljeno 25.09.2014.godine, a da je rešenje o otkazu doneto 10.12.2014. godine, proizlazi da je rešenje doneto u zakonom predviđenom roku, te su neosnovani revizijski navodi koji ukazuju na suprotno, a navodi revizije koji ukazuju na datum dostavljanja upozorenja i datum davanja izjava tužilje, te shodno tome ukazivanje na primenu starog Zakona o radu, koji je predviđao rok od tri meseca od saznanja za činjenice za donošenje rešenja o otkazu nisu od uticaja na drugačije presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

U sporu iz radnog odnosa sud zakonitost rešenja ceni sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava, povrede pravila postupka i činjeničnog stanja osporenog rešenja. Prema tome, kako su u konkretnom slučaju utvrđene činjenice u odnosu na opisane povrede radnih obaveza utvrđenih članom 100. Kolektivnog ugovora tuženog na kojem je, između ostalih, zasnovano osporeno rešenje koje je doneto u zakonom regulisanom postupku, imajući u vidu da je utvrđeno da je postupak otkaza ugovora o radu sproveden shodno zakonskim odredbama važećeg Zakona o radu i u zakonom dozvoljenom roku, to su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić