Rev2 338/2020 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 338/2020
Gž-Ap 1/20
13.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Janićijević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1198/19 od 23.05.2019. godine i o žalbi tužilje izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 86/19 od 01.11.2019. godine, u sednici održanoj 13.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje AA iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1198/19 od 23.05.2019. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, žalba tužilje AA iz ..., izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu R4 86/19 od 01.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2615/15 od 17.03.2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je obavezana tužena da joj naknadi štetu na ime manje isplaćene plate za period od februara 2006. godine do juna 2007. godine, u iznosima, sa kamatom, na način naveden u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da u korist tužilje uplati Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na pojedinačno naznačene mesečne iznose iz stava prvog izreke presude. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 173.550,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1198/19 od 23.05.2019. godine, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2615/15 od 17.03.2016. godine i odbijen tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime manje isplaćene plate isplati za period od februara 2006. godine do juna 2007. godine iznose sa kamatom navedene u izreci i da se obaveže tužena da za tužilju uplati Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na pojedinačno naznačene mesečne iznose, kao i da se obaveže tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 173.550,00 dinara, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 395. Zakona o parničnom postupku, radi razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R4 86/19 od 01.11.2019. godine, odlučeno je da je nedopuštena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1198/19 od 23.05.2019. godine.

Protiv navedenog rešenja tužilja je blagovremeno izjavila žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost žalbe, u smislu člana 385. stav 1., u vezi člana 411. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 125/04... 111/09), koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/2018), i utvrdio da žalba tužilje nije dozvoljena.

Tužbu sudu tužilja je podnela dana 03.03.2009. godine, radi naknade štete, pre stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, stupio na snagu dana 01.02.2012. godine), koji je u odredbi člana 404. stav 3., propisao mogućnost izjavljivanja žalbe protiv rešenja apelacionog suda kojim se nedozvoljava revizija.

Odredbom člana 411. Zakona o parničnom postupku, koji se u ovom postupku primenjuje, nije propisano da će se u postupku povodom revizije shodno primenjivati i odredbe člana 385. Zakona o parničnom postupku, niti je odredbom člana 395. istog Zakona propisana mogućnost izjavljivanja žalbe protiv rešenja apelacionog suda o izuzetnoj dozvoljenosti revizije. Stoga, žalba protiv pobijanog rešenja nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke ovog rešenja doneo na osnovu odredbe člana 385, 395. i 411. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužilje, u smislu odredbe člana 401. stav 2. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

U tužbi koju je sudu podnela dana 03.03.2009. godine, tužilja je označila vrednost spora u iznosu od 501.000,00 dinara, a predmet spora je naknada štete zbog neisplaćene razlike zarade. Podneskom od 08.07.2009. godine, tužilja je tužbu preinačila tako da vrednost predmeta spora iznosi 1.059.502,35 dinara.

Pošto se u konkretnom slučaju, ne radi o sporu za utvrđenje, postojanje ili prestanak radnog odnosa u kom je revizija uvek dozvoljena, shodno odredbi člana 439. Zakona o parničnom postupku, već o imovinsko-pravnom sporu, sledi da se dozvoljenost revizije utvrđuje prema vrednosti predmeta spora.

Pobijana drugostepena presuda doneta je dana 23.05.2019. godine, nakon stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 55/2014), pa se na revizijski cenzus primenjuje odredba člana 23. stav 3. tog Zakona, prema kojoj je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu tog zakona.

Vrednost predmeta spora od 1.059.502,35 dinara, odnosno 11.429 evra, očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, što znači da revizija tužilje nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke ovog rešenja doneo u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić