Rev2 3385/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3385/2022
05.04.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Tomović, advokat iz ..., protiv tuženog Privredno društvo „Securitas services“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Gordana Dobrosavljević, advokat iz ..., radi naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 629/22 od 18.05.2022. godine, u sednici održanoj dana 05.04.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 629/22 od 18.05.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 629/22 od 18.05.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P1 130/19 od 04.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor mesne nenadležnosti tog suda da raspravlja u ovoj parnici. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je povučena tužba tužioca u delu tužbenog zahteva kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu naknadi troškove za regres za korišćenje godišnjeg odmora i za ishranu u toku rada za period od 01.04.2016. godine do 01.05.2019. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada: za avgust 2016. godine, februar, mart, oktobar, novembar i decembar 2017. godine, za januar, februar, mat, april, maj, juni, juli, novembar i decembar 2018. Godine, kao i za januar, februar, mart i april 2019. godine isplati pojedinačne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinog mesečnog iznosa do isplate, kako je to označeno u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, odbačen je kompenzacioni prigovor istaknut od strane tuženog. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 99.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 629/22 od 18.05.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima trećem i petom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. stav 1. ZPP.

Tužena je dostavila odgovor na reviziju, s tim što troškove postupka nije tražila.

Prema članu 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11 ...87/18) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj. Naime, presuđenjem u ovoj parnici nije odstupljeno od sudske prakse u kojoj je raspravljeno pitanje prava policijskih službenika (službenika obezbeđenja) na naknadu troškova za dolazak na rad i odlazak sa rada srazmerno ostvarenoj prisutnosti na poslu. Kako je drugostepena presuda doneta u skladu sa usaglašenom sudskom praksom, prihvatanje odlučivanja o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj ne bi uticalo na drugačiji ishod spora, zbog čega je primenom člana 404. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stava 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da izjavljena revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici iz radnog odnosa podneta je 30.04.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 67.440,00 dinara.

Kako se u ovom radnom sporu tužba odnosi na potraživanje u novcu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela, očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić