Rev2 342/2021 3.5.15.5.2; zastarelost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 342/2021
27.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac predsednika veća, Dragane Marinković i Branka Stanića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Bojana Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženog ''Poljoprivredna savetodavna i stručna služba'' d.o.o. ..., koju zastupa Saša Ilić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 523/2019 od 14.05.2020. godine, u sednici održanoj 27.04.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 523/2019 od 14.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2742/2014 od 27.09.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i kao nezakonito poništeno rešenje tuženog br. ... od ...2014. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu od ...2013. godine i aneks ugovora o radu od ...2014. godine. Stavom drugim izreke, tuženom je naloženo da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava na radu i po osnovu rada od prestanka radnog odnosa do vraćanja na rad. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka od 197.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 523/2019 od 14.05.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 2742/2014 od 27.09.2018. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/2014), i našao da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP-a, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a opisno ukazivanje na postojanje bitne povrede iz tačke 12. navedenog člana, kao i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. i stav 2. ZPP.

Nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je u 2013. godini zaključio ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza sa Upravom za agrarna plaćanja ..., u vezi sa korišćenjem podsticaja za posebne programe obuke za usavršavanje stručnog znanja poljoprivrednih proizvođača, kojim su detaljno predviđena prava i obaveze ugovarača. Tim ugovorom tuženom je odobren iznos od 2.000.000,00 dinara sa obavezom realizacije programa i dostavljanja izveštaja o sprovođenju svih planiranih aktivnosti uz specifikaciju utrošenih sredstava najkasnije do 31.12.2013. godine. Pobijanim rešenjem o otkazu ugovora i aneksa ugovora o radu, tužiocu je stavljeno na teret da je necelishodnim i neodgovornim korišćenjem sredstava rada u svojstvu zakonskog zastupnika – v.d. direktora tuženog, u periodu od 08.11.2013. godine do 04.04.2014. godine, nesavesno i nemarno izvršavao radne obaveze, zloupotrebio položaj i prekoračio ovlašćenja čime je svojom krivicom učinio povrede radnih obaveza utvrđenih članom 19. stav 1. i 2, tačke 1, 2, 6. i 11. Ugovora o radu i povrede iz člana 179. stav 2. tačka 1, 2, 3. i 5. Zakona o radu i člana 69. stav 1. tačka 1, 2, 3. i 5. Pravilnika o radu tuženog br. ... od ...2014. godine. Tužilac je pre donošenja osporenog rešenja pismeno upozoren na postojanje razloga za otkaz 13.10.2014. godine, na koje se pismeno preko punomoćnika advokata izjasnio 20.10.2014. godine. Dalje je utvrđeno da je tužilac povrede radne dužnosti koje su mu stavljene na teret pobijanim otkaznim rešenjem učinio u periodu od 08.11.2013. godine do 04.04.2014. godine, a tuženi je za činjenice koje predstavljaju osnov za davanje otkaza saznao 09.06.2014. godine, prijemom rešenja Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine – Uprava za agrarna plaćanja ... od 30.05.2014. godine, koje je konačno u upravnom postupku i kojim su utvrđene povrede radne dužnosti koje se tužiocu stavljaju na teret.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu vreme izvršenja učinjenih povreda radnih obaveza zbog kojih je tužiocu otkazan ugovor o radu pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz Zakona o radu koji je u tom periodu bio na snazi (''Službeni glasnik RS'' br. 24/2005, 61/2005, 54/2009), kada su zaključili da je postupak za otkaz ugovora o radu okončan po proteku roka iz člana 184. Zakona o radu, što pobijano rešenje čini nezakonitim, zbog čega su ga poništili a tuženog na osnovu člana 191.ZOR-a obavezali da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava na radu i po osnovu rada od prestanka radnog odnosa do vraćanja na rad.

Naime, tužilac je povrede radne dužnosti, koje su mu stavljene na teret učinio u periodu od 08.11.2013. godine do 04.04.2014. godine, od kada za poslodavca počinje da teče objektivni rok od šest meseci za donošenje rešenja o otkazu, koji je istekao 04.10.2014. godine. Za činjenice koje predstavljaju osnov za davanje otkaza poslodavac je saznao 09.06.2014. godine (danom prijema rešenja Ministarstva od 30.05.2014. godine) od kada teče subjektivni rok od tri meseca za davanje otkaza koji je istekao 09.09.2014. godine. Kako je tuženi rešenje o otkazu ugovora o radu doneo 23.10.2014. godine, pravilno nižestepeni sudovi zaključuju da je postupak za otkaz ugovora o radu okončan po isteku subjektivnog i objektivnog roka iz člana 184. Zakona o radu, što rešenje čini nezakonitim, jer je tuženi morao da postupak otkaza ugovora o radu okonča najkasnije do 04.10.2014. godine, jer se subjektivni rok mora kretati u okviru objektivnog roka.

Suprotno navodima revizije, tuženi je 09.06.2014. godine, saznao za činjenice koje predstavljaju osnov za davanje otkaza (danom prijema rešenja Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine od 30.05.2014. godine), a ne 29.08.2014. godine, kada je to rešenje postalo konačno.

Stoga nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

U pobijanoj presudi o troškovima postupka je odlučeno pravilnom primenom materijalnog prava iz članova 153. i 154. ZPP, u skladu sa važećom AT.

Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić