Rev2 3434/2020 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3434/2020
21.01.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Petrović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektor za vanredne situacije iz Beograda, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1581/18 od 29.06.2018. godine, na sednici održanoj 21.01.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1581/18 od 29.06.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P1 1305/16 od 28.09.2017. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužioca, tako što je obavezao tuženu da isplati tužiocu na ime neisplaćene zarade u periodu od 08.12.2007. godine do 08.12.2010. godine i to na osnovu noćnog rada ukupan iznos od 93.167,39 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na određene novčane iznose, prekovremenog rada ukupan iznos od 37.497,27 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na određene novčane iznose i na osnovu rada na dane državnih i verskih praznika, ukupan iznos od 28.006,55 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na određene novčane iznose (sve bliže određeno u stavu prvom izreke). Obavezao je tuženu da naknadi tužiocu trškove parničnog postupka u iznosu od 110.474,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada su nastupili uslovi za izvršenje do isplate, u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav drugi izreke).

Prvi osnovni sud u Beogradu, rešenjem P1 1305/16 od 31.01.2018. godine, odbio je kao neosnovan predlog tužioca kojim je tražio uvećanje iznosa troškova za 50% usled množine tužbenih zahteva.

Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 1581/18 od 29.06.2018. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1305/16 od 28.09.2017. godine.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačenja sudske prakse i potrebe novog tumačenja prava.

Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem R4 104/18 od 12.10.2018. godine, izjasnio se, da je nedopuštena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1581/18 od 29.06.2018. godine.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbe člana 401. stav 2. tačka 5. a u vezi člana 404. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.125/04, 111/09, 36/11 i 53/13- US), koji se u konkretnoj situaciji primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 18/20) i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Tužba je podneta 17.12.2010. godine.

Odredbom člana 439. ZPP je propisano, da, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 394. stav 2. ZPP, je propisano, da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kad se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima, potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14, koji se primenjuje od 31.05.2014. godine) je propisano da, revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev tužioca na ime neisplaćene zarade na osnovu noćnog rada, prekovremenog rada i rada u dane državnih i verskih praznika, kao glavni zahtev, očigledno ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, to revizija tužene nije dozvoljena na osnovu citiranih odredbi člana 394. stav 2. ZPP i člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić