Rev2 3440/2020 3.19.1.25.1.3; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3440/2020
21.01.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Božidara Vujičića i Vesne Subić članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislava Vidicki, advokat iz ..., protiv protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, PU Zrenjanin, PS Bečej, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zrenjaninu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1724/20 od 27.07.2020. godine, u sednici održanoj 21.01.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1724/20 od 27.07.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1724/20 od 27.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bečeju, Sudska jedinica u Novom Bečeju P1 63/19 od 11.03.2020. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu za period od 31.01.2015. godine do 21.01.2018. godine isplati 13.560,72 dinara na ime razlike između isplaćenog dela troškova prevoza i cene pojedinačne karte spram prisutnosti na radu, a najviše do visine mesečne pretplatne karte, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na obračunatu razliku neisplaćenih putnih troškova na dan veštačenja, kao i zakonsku zateznu kamatu na glavnicu od 9.539,03 dinara za docnju na isplaćeni iznos na ime putnih troškova na dan veštačenja počev od 09.11.2019. godine do isplate, kao i 840,40 dinara na ime zakonske zatezne kamate za docnju na neisplaćeni iznos na ime putnih troškova na dan veštačenja. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 93.500,00 dinara sa pripadajućom zateznom kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1724/20 od 27.07.2020. godine, stavom prvim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude tako što je odbijen zahtev tužioca i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Stavom drugim izreke, u preostalom delu žalba tužene je odbijena i prvostepena odluka je potvrđena u preostalom delu.

Protiv pravnosnažne presude u delu u kom je pravnosnažno odlučeno o troškovima prvostepenog postupka tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Prema članu 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14 i 87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer razlozi revizije ne ukazuju na potrebu da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava. Troškovi postupka su regulisani procesnim zakonom. Oni predstavljaju sporedno potraživanje, koje ne čini glavni zahtev i različiti su za svaki slučaj posebno, pa ne mogu biti predmet ocene prava na izjavljivanje revizije u smislu ujednačavanja sudske prakse. Osim toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se revizjom ukazuje nisu propisane kao razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Revizijom tužioca pobija se rešenje sadržano u stavu prvom izreke drugostepen presude kojim je pravnosnažno odlučeno o troškovima postupka. Članom 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana Zakona, propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude. Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, to se na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana Zakona, ne uzimaju u obzir kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ako ne čine glavni zahtev.

Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv rešenja sadržanog u drugostepenoj odluci kojim je pravnosnažno odlučeno o troškovima postupka, koji ne predstavljaju glavni zahtev, već sporedno potraživanje, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Vrhovni kasacioni sud je, prilikom ocene dozvoljenosti revizije, imao u vidu član 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali se navedeni član u konkretnom slučaju ne može primeniti obzirom da revizija izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka nikada nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se njom pobija u smislu člana 403. u vezi člana 28. stav 1. i člana 420. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić