Rev2 3450/2024 3.5.17

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3450/2024
23.01.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Irena Nikolić, advokat iz ..., protiv tužene „OTP Banka Srbije“ AD Novi Sad, čiji je punomoćnik Jovana Aleksić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5170/23 od 09.02.2024. godine, u sednici održanoj 23.01.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5170/23 od 09.02.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 286/22 od 25.07.2023. godine, ispravljenom rešenjem od 22.09.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno, kao nezakonito, rešenje tužene o otkazu ugovora o radu br .. od 22.12.2016. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilju vrati na rad. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 279.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5170/23 od 09.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda, sa ispravkom. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužilje i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju se revizijom posebno ukazuje, nije propisana kao revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. tog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja (koja je po zanimanju diplomirani ..., sa VII stepenom stručne spreme) zasnovala je radni odnos kod pravnog prethodnika tužene ugovorom o radu od 16.08.2006. godine na radnom mestu „upravnik ekspoziture“ (mesto rada ...), s tim što je od 22.03.2011. godine obavljala poslove radnog mesta „menadžer ekspoziture“ (što je konstatovano Aneksom ugovora o radu od 01.05.2014. godine). Ugovorom o radu od 01.10.2014. godine konstatovano je da je tužilja u radnom odnosu na neodređeno vreme, te da obavlja poslove na radnom mestu „menadžer ekspoziture“ (za koje se u skladu da Pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta zahteva IV stepen stručne spreme). Aneksom 1. ugovora o radu od 01.05.2015. godine, izmenjena je osnovna zarada tužilje tako da iznosi 167.457,78 dinara (koja sadrži poreze i doprinose koji se isplaćuju iz zarade).

Odlukom pravnog prethodnika tužene o ekonomsko-organizacionim promenama EB 475/16 od 06.12.2016. godine odlučeno je da se vrši reorganizacija banke ukidanjem određenih organizacionih delova i osnivanjem novih, kao i ukidanjem određenih poslova – radnih mesta ili uvođenjem novih, a smanjenjem broja izvršilaca na postojećim radnim mestima, odnosno povećavanjem broja izvršilaca u skladu sa potrebama procesa i organizacije rada. Ovom odlukom, između ostalog, u Sektoru za rad sa stanovništvom - Ekspozituri ... ukinuto je radno mesto „menadžer ekspoziture“ (na kome je tužilja bila jedini izvršilac), povećan je broj izvršilaca u više Ekspozitura u Beogradu na radnim mestima „menadžer razvoja ekspoziture“ i „saradnik za rad sa stanovništvom“, u Ekspozituri ... na radnom mestu „mlađi stručni saradnik za rad sa stanovništvom“ i u Ekspozituri ... na radnom mestu „stručni saradnik za rad sa stanovništvom“, dok su uvedena nova radna mesta u Ekspozituri ... „menadžer ekspoziture“ (jedan izvršilac) i Ekspozituri ... „stariji stručni saradnik za rad sa stanovništvom“ (jedan izvršilac).

Usledila je donošenje Odluke o izmenama Pravilnika o sistematizaciji i organizaciji radnih mesta br EB 476/16 od 06.12.2016. godine kojom je, pored ukinutih radnih mesta i organizacionih delova u Sektoru za rad sa stanovništvom, u Ekspozituri ... izbrisano radno mesto „menadžer ekspoziture“ i smanjen broj izvršilaca na radnom mestu „saradnik za rad sa stanovništvom“, koje izmene stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja (član 8.). Zaposleni kod pravnog prethodnika tužene imali su pristup Internet portalu (elektronskoj oglasnoj tabli). Izmena akta o sistematizaciji istaknuta je na oglasnu tablu u sedištu (centrali) pravnog prethodnika tužene banke dana 06.12.2016. godine (o čemu je službenu belešku sačinila i potpisala koordinatorka za obračun zarade i pravne poslove BB). Odluka o izmeni akta o sistematizaciji nije bila objavljena na Internet portalu banke (elektronska oglasna tabla), dok posebna oglasna tabla (u fizičkom smislu) u Ekspozituri ... nije postojala.

Odlukom pravnog prethodnika tužene EB 155/16 od 15.12.2016. godine, određeno je, između ostalog, da na ukinutim radnim mestima automatski prestaje potreba za radom svih izvršilaca, da će se ocenjivanje sprovesti u slučaju konkurencije većeg broja zaposlenih koji rade na ukinutom radnom mestu za premeštaj na drugo odgovarajuće radno mesto, pri čemu će prednost imati zaposleni koji ostvaruje bolje rezultate rada, a u slučaju jednake ocene dvoje ili više zaposlenih primeniće se dopunski kriterijum – dužina staža osiguranja na radu kod poslodavca u kom slučaju prednost za raspoređivanje ima zaposleni sa dužim stažom osiguranja. Navedenom odlukom, naloženo je HR Direkciji da na osnovu kriterijuma utvrđenih odlukom utvrdi zaposlene za čijim će radom prestati potreba, dok će poslodavac u skladu sa odlukom utvrditi zaposlene koji su višak i izvršiti raspoređivanje, a u slučaju odbijanja rasporeda zaposlenom će biti otkazan ugovor o radu bez isplate otpremnine, a za zaposlene koji budu utvrđeni kao višak i kojima ne može biti ponuđen raspored na druge poslove utvrđuje se rok za otkaz ugovora o radu do 31.01.2017. godine, uz isplatu otpremnine. U odluci je konstatovano da je broj zaposlenih u radnom odnosu na neodređeno vreme 1293, a da je broj zaposlenih kojima može biti otkazan ugovor o radu maksimalno 7, zbog čega ne postoji obaveza donošenja programa rešavanja viška zaposlenih iz člana 153. Zakona o radu, kao i da odluka stupa na snagu danom donošenja.

Nije izvršeno ocenjivanje rada tužilje, niti joj je ponuđen premeštaj na drugo radno mesto. Rešenjem pravnog prehodnika tužene br .. od 22.12.2016. godine, tužilji zaposlenoj na radnom mestu „menadžer ekspoziture“ u Ekspozituri u ... otkazan je ugovor o radu od 01.10.2014. godine zbog prestanka potrebe za njenim radom, uz isplatu otpremnine u iznosu od 626.046,81 dinar (koja je isplaćena istog dana), sa kojim danom joj prestaje radni odnos, s pozivom na odluku tužene od 06.12.2016. godine o ekonomsko-organizacionim promenama, odluku tužene o izmenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta od 06.12.2016. godine (kojima je ukinuto radno mesto tužilje) i odluku tužene od 15.12.2016. godine kojim je određeno da prestaje potreba za zaposlenima na ukinutim radnim mestima, pa i za radom tužilje, a da tuženi kao poslodavac nije mogao da zaposlenoj obezbedi premeštaj na druge odgovarajuće poslove jer nije bilo nepopunjenih radnih mesta koja su joj mogla biti ponuđena.

Tužilja je bila pozvana na sastanak u sedište pravnog prethodnika tužene u Beogradu dana 22.12.2016. godine, kada joj je izvršni direktor direkcije VV saopštio da je došlo do organizacionih promena i da je ukinuto njeno radno mesto, da će dobiti otpremninu i da će nastaviti da prima naknadu kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Tom prilikom pokušao je da joj uruči predmetno rešenje o prestanku radnog odnosa. Rešenje je primila 29.12.2016. godine. Nakon ukidanja radnog mesta tužilje, Ekspozitura u ... je nastavila da postoji u organizacionom smislu, a poslove radnog mesta „menadžer ekspoziture“ (koje je tužilja obavljala) preuzeli su menadžer Ekspoziture u ... GG, regionalni direktor za rad u mreži DD (neposredni rukovodilac tužilje), kao i zaposleni u Ekspozituri ..., u skladu sa ovlašćenjima, a u okviru svojih radnih mesta. Nakon prestanka radnog odnosa tužilji, tužena nije primila novog zaposlenog na poslovima koje je tužilja obavljala pre prestanka radnog odnosa u periodu od tri meseca, niti nakon tog perioda.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, s pozivom na članove 153., 154., 155, 156., 158., 171. stavovi 1. i 4., 173., 179. stav 5. tačke 1. i 2. i 191. stav 1. Zakona o radu i član 47. stav 5. Pravilnika o radu tuženog od 29.08.2014. godine. Ovo stoga što tužena nije dokazala (član 231. ZPP) da je u skladu sa svojom odlukom EB 155/16 od 15.12.2016. godine i Zakonom o radu sprovela postupak ocenjivanja zaposlenih na radnim mestima koja su ukinuta (uključujući i radno mesto tužilje) i na radnim mestima na kojima je smanjen broj izvršilaca u kontekstu njihovog eventualnog premeštaja na druga radna mesta u vezi sa primenom mera zapošljavanja. Pored toga, izostalo je objavljivanje izmene akta o sistematizacije na Internet portalu tužene (elektronska oglasna tabla), što je bilo neophodno kako bi zaposleni biti upoznati sa organizacionim promenama koje su se dešavale kod poslodavca, jer u Ekspozituri u ... nije bilo oglasne table, bez obzira što je ovaj akt objavljen na oglasnoj tabli u sedištu tužene u Beogradu. Stoga je poništio kao nezakonito predmetno rešenje tužene od 22.12.2016. godine o otkazu ugovora o radu tužilji i obavezao tuženu da tužilju vrati na rad.

Drugostepeni sud je prihvatio kao pravilnu argumentaciju prvostepenog suda nalazeći da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo, dodatno se pozivajući i na član 196. stavovi 1. i 4. Ustava RS. Kod utvrđene činjenice da je rešenje pravnog prethodnika tužene o otkazu ugovora o radu tužilji od 22.12.2016. godine doneto u vreme kada Odluka tužene o izmeni Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta od 06.12.2016. godine nije bila na Internet portalu banke (u koji svi zaposleni imaju uvid), to ista nije ni stupila na pravnu snagu bez obzira što je obvjavljena na oglasnoj tabli u sedištu banke (član 8. odluke), pri čemu u Ekspozituri u ... ne postoji oglasna tabla, što predstavlja razlog za nezakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu tužilji koje je zasnovano na tom opštem aktu.

Po oceni Vrhovnog suda nižestepene odluke su donete pravilnom primenom materijalnog prava.

Prema odredbi člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br 24/05 ... 75/14), zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca ako usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla. Prema odredbi člana 191. stav 1. ovog Zakona, ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos, na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno isiguranje za period u kome zaposleni nije radio.

Prema odredbi člana 47. stav 5. Pravilnika o radu tuženog od 29.08.2014. godine, ukoliko poslodavac zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena utvrdi poslove za kojima je prestala potreba ili da je na određenim poslovima došlo do smanjenja obima, a prema zakonu nije u obavezi da donese program rešavanja viška zaposlenih, odluku o rešavanju viška zapsolenih donosi Izvršni odbor banke, a primenjuju se kriterijumi koji se utvrde odlukom o rešavanju viška zaposlenih.

Prema odredbi člana 196. stav 1. Ustava RS („Službeni glasnik RS“, br 98/06), zakon i svi drugi opšti akti objavljuju se pre stupanja na snagu.

Sledom iznetog, odluka poslodavca od značaja za radnopravni status zaposlenih i Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova, uključujući i njegove izmene i dopune, kao opšti akt koji deluje prema svim zaposlenima kod poslodavca, prethodno mora biti objavljen na oglasnoj tabli poslodavca, jer objavljivanje predstavlja materijalnu pretpostavku za njegovo stupanje na pravnu snagu i dejstvo prema zaposlenima kako bi bili upoznati sa njegovom sadržinom.

U konkretnom slučaju, činjenično je utvrđeno da je izmena akta o sistematizaciji od 06.12.2016. godine objavljena samo na oglasnoj tabli u sedištu tužene (o čemu je sačinjena službena beleška) kojoj nisu imali pristup svi zaposleni. S tim u vezi, neosnovano se osporava stanovište nižestepenih sudova u pogledu primene odredbe člana 196. stav 1. Ustava Republike Srbije, s obzirom na to da je tužilja osporavala dejstvo donete Odluke tužene o izmeni Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta od 06.12.2016. godine (od značaja za radnopravni status zaposlenog), a tužena nije dokazala da je taj akt, kao opšti akt, objavljen na oglasnoj tabli tuženog koja bi bila dostupna svim zaposlenima (u konkretnom slučaju bi to bio Internet portal – elektronska oglasna tabla).

Pored toga, otkazni razlog, na koji se tužena pozvala u predmetnom rešenju o prestanku radnog odnosa tužilji, odnosi se isključivo na potrebe poslodavca iz zakonom predviđenih opravdanih razloga, zbog kojih ukoliko je prestala potreba za obavljanjem određenog posla, poslodavac novim aktom ili izmenama postojećeg akta o sistematizaciji ukida poslove određenog radnog mesta koje je zaposleni obavljao. Ukoliko je reč o poslovima za kojima i dalje postoji potreba iako je radno mesto ukinuto, ti poslovi treba da budu sadržani u novom aktu o sistematizaciji iskazani u opisu poslova nekog drugog radnog mesta. Imajući u vidu prirodu ovog otkaznog razloga, prema članu 185. stav 1. Zakona o radu okolnosti pod kojima je zaposlenom prestao radni odnos treba da budu sadržane u rešenju o otkazu ugovora o radu, jer se njegova zakonitost ceni u skladu sa iznetim činjeničnim osnovom, a na poslodavcu je teret dokazivanja tih činjenica.

U konkretnom slučaju tužilji je primenom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, rešenjem tužene od 22.12.2016. godine otkazan ugovor o radu, s pozivom na odluke poslodavca od 06.12.2016. godine (o ekonomsko-organizacionim promenama), od 06.12.2016. godine (o izmenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta kojima je ukinuto radno mesto tužilje) i od 15.12.2016. godine (kojim je određeno da prestaje potreba za zaposlenima na ukinutim radnim mestima, pa i za radom tužilje). Neosnovani su navodi revizije da sama činjenica da je ukinuto radno mesto tužilje predstavlja dovoljan razlog da tužena donese rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji. Naime, sud ne može ceniti opravdanost i celishodnost organizacionih, tehnoloških i ekonomskih mera poslodavca, niti odluku poslodavca o potrebnom broju radnih mesta i broju zaposlenih na nekom radnom mestu. Međutim, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je osporeno rešenje nezakonito. Ovo stoga što, u smislu člana smislu člana 185. stav 1. Zakona o radu, predmetno rešenje ne sadrži obrazloženje, odnosno razloge sa kojih se tužilji otkazuje ugovor o radu osim paušalnog pozivanja na prethodno donete odluke poslodavca u ukidanju radnog mesta tužilje. Rešenje o prestanku radnog odnosa iz ovog razloga, da bi bilo zakonito, ne može da sadrži samo pozivanje na ove razloge bez jasnog obrazloženja zbog čega je ukinuto radno mesto zaposlenog, odnosno u čemu se sastoje konkretne tehnološke, ekonomske ili organizacione promene koje su kod poslodavca dovele do prestanka potrebe za obavljanjem poslova zaposlenog, što je sve u konkretnom slučaju izostalo, pri tom naročito imajući u vidu da ukidanje radnog mesta nije, niti može biti uzrok, već posledica navedenih promena.

S tim u vezi, za nastupanje otkaznog razloga iz navedene zakonske odredbe, relevantna je okolnost da li je prestala potreba za obavljanjem određenog posla ili je došlo do smanjenja obima posla, a ne (samo) da li je ukinuto radno mesto u okviru kojih se obavljaju određeni poslovi. Kod iznetog, nasuprot navodima revizije, sve i da je izmena akta o sistematizaciji bila objavljena na internet portalu tužene, to ne bi bilo od uticaja na drugačiju odluku, kod utvrđenja da je tužena kao poslodavac poslove ukinutog radnog mesta tužilje u Ekspozituri u ... faktički poverila drugim zaposlenima, to tužena, na kojoj je bio teret dokazivanja u smislu člana 231. ZPP, nije dokazala da je prestala potreba za obavljanjem poslova iz opisa prethodno postojećeg radnog mesta na kojima je tužilja bila jedini izvršilac, a pri tom su izostale i relevantne okolnosti i činjenice da su ti poslovi ukinutog radnog mesta, eventualno sadržani u novom aktu o sistematizaciji iskazani u opisu poslova nekog drugog radnog mesta.

S obzirom na navedeno, pravilno drugostepeni sud nalazi da je tužilji nezakonito prestao radni odnos kod tuženog, pa su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Kako je radni odnos tužilji nezakonito prestao, to je osnovan njen zahtev za reintegraciju propisan odredbom člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji u kojima se osporava ocena dokaza (ocena iskaza svedoka iz kojih je utvrđeno da izmena akta o stematizacii nije bila objavljena na internet oglasnoj tabli banke) i utvrđeno činjenično stanje, jer to nije dozvoljeno prema članu 407. stav 2. ZPP.

Pravilno je doneta odluka o troškovima postupka na osnovu članova 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković