- za jul 2013. godine iznos od 35.784,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.07.2013. godine do isplate,

- za avgust 2013. godine iznos od 29.277,85 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.2013. godine do isplate,

- za septembar 2013. godine iznos od 17.040,03 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.09.2013. godine do isplate i na ime naknade troškova prvostepenog postupka iznos od 99.984,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i žalbenog postupka iznos od 12.000,00 dinara, sve u roku od 8 dana od dana prijema presude, a odbija se deo zahteva tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove prvostepenog postupka od presuđenja do izvršnosti presude.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu na ime naknade troškova revizijskog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1565/15 od 12.09.2017. godine odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za period od septembra 2012. godine do septembra 2013. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci i predlog tužioca za plaćanje sudskih taksi na rate i obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 791/18 od 22.06.2018. godine odbijena je žalba tužioca, potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbe člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu člana 404. stava 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da je posebna revizija dozvoljena zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse s obzirom na to da su u predmetima sa sličnim činjeničnim i pravnim osnovom tužbeni zahtevi za naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada usvajani.

Odlučujući o osnovanosti izjavljene revizije u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da je revizija osnovana.

U sprovedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom utvrđenju, tužilac je od 27.08.2012. godine u radnom odnosu na neodređeno vreme u KPZ u Beogradu u .... Tužilac živi u .... Prema nalazu i mišljenju veštaka ekonomsko – finansijske struke tužiocu u periodu od septembra 2012. godine do septembra 2013. godine nisu isplaćeni troškovi za dolazak i odlazak sa rada u ukupnom iznosu od 397.123,80 dinara.

Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužilac nema pravo na naknadu štete jer rukovodilac u KPZ u Beogradu nije rešenjem odlučio o pravu tužioca na troškove za dolazak i odlazak sa rada, a tužilac nije pokrenuo upravni postupak, odnosno upravni spor.

Osnovani su revizijski navodi kojima se ističe da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo. Relevantno materijalno pravo u ovoj parnici jesu odredbe člana 118. stava 1. tačke 1) Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05), člana 37. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika ("Službeni glasnik RS", br. 62/06...99/10) i člana 2. stava 1. tačke 1) i člana 3. Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika ("Službeni glasnik RS", br. 98/07). Prema navedenim propisima zaposleni ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u visini cene mesečne pretplatne karte u gradskom, prigradskom ili međugradskom saobraćaju. Tužilac ima pravo na naknadu štete u visini neisplaćenih troškova za dolazak i odlazak sa rada u periodu od septembra 2012. godine do septembra 2013. godine s obzirom na to da je iz ..., gde živi, dolazio na posao u KPZ u Beogradu i da mu nisu isplaćeni troškovi prevoza. Zakon o platama državnih službenika i nameštenika i Uredba o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika su specijalni propisi kojima su predviđeni uslovi za naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada državnim službenicima, parametri za određivanje visine troškova i način na koji se ostvaruju, pa kako tim propisima nije predviđena obaveza zaposlenog da podnese zahtev za naknadu troškova, niti obaveza poslodavca da rešenjem odluči o naknadi troškova, nije zakonito stanovište nižestepenih sudova da tužilac nema pravo na naknadu troškova prevoza jer o tome nije odlučeno rešenjem poslodavca u smislu člana 140. stavova 1. i 4. Zakona o državnim službenicima ("Službeni glasnik RS", br. 79/05) i jer tužilac nije pokrenuo upravni postupak, odnosno upravni spor.

Primenom člana 165. stava 2. u vezi članova 153. stava 1. i 154. ZPP, tužena je obavezana da tužiocu isplati na ime naknade troškova prvostepenog postupka iznos od 99.984,00 dinara i žalbenog postupka iznos od 12.000,00 dinara. Naknada troškova prvostepenog postupka obuhvata nagradu punomoćniku za sastav tužbe i dva podneska (13.07.2015, 02.06.2017) u iznosima od po 6.000,00 dinara, za zastupanje na tri održana ročišta (04.03.2016, 31.03.2017, 12.09.2017) u iznosima od po 7.500,00 dinara i dva neodržana ročišta (17.06.2016, 28.11.2016) u iznosima od po 4.500,00 dinara, troškove veštačenja u iznosu od 15.000,00 dinara, takse na tužbu i prvostepenu presudu u iznosima od po 17.742,00 dinara, a žalbenog postupka obuhvata nagradu punomoćniku za sastav žalbe u iznosu od 12.000,00 dinara. Tužiocu je, u skladu sa odredbom člana 277. stava 1. ZOO, dosuđena zakonska zatezna kamata na troškove prvostepenog postupka od izvršnosti presude do isplate, a odbijen je deo zahteva od presuđenja do izvršnosti presude, jer tužena dolazi u docnju tek kada odluka o troškovima postupka postane pravnosnažna i kada protekne rok za njeno dobrovoljno ispunjenje.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 416. stava 1. ZPP, odlučio kao u drugom stavu izreke.

Primenom člana 165. stava 2. u vezi članova 153. stava 1. i 154. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je obavezao tuženu da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara koji se odnosi na nagradu punomoćniku za sastav revizije.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić