Rev2 3463/2021 3.5.15.4; otkaz od strane poslodavca

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3463/2021
10.02.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Olivera Maričić, advokat u ..., protiv tuženog HK Krušik AD Valjevo, radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2629/21 od 09.07.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2022. godine, doneo je sledeću

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2629/21 od 09.07.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu 16P1 262/20 od 04.03.2021. godine, stavom prvim izreke odbijen je tuženi zahtev tužioca, kojim je traženo da se poništi, kao nezakonito, rešenje tuženog broj .. od 28.08.2020. godine, kojim je tužiocu otkazan Ugovor o radu broj .. od 04.10.2013. godine i prestao mu radni odnos kod tuženog, te da se tuženi obaveže da tužioca vrati na rad, kao i da tuženi tužiocu naknadi troškove postupka, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova postupka plati iznos od 16.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2629/21 od 09.07.2021. godine stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda. Odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu po odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je odlučio da revizija tužioca nije osnovana.

Presuda je doneta bez učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju sud u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani revizijski navodi tužioca da je drugostepena odluka doneta uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. Zakona o parničnom postupku. Drugostepeni sud je saglasno odredbama člana 396. stav 1 i 2. Ocenio bitne žalbene navode za odluku o tužbenom zahtevu. Dalje, pobijana odluka zasnovana je na činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostepeni sud ocenom izvedenih. Stoga, bitna povreda u vezi ocene dokaznih predloga tužioca i ocene izvedenih dokaza na koju se ukazuje navodima revizije, nije mogla biti učinjena u postupku pred drugostepenim sudom. Zato ti navodi nisu od značaja, jer ne spadaju u zakonom dozvoljene revizijske razloge, po odredbama člana 407. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Pored toga, ovakvim revizijskim navodima suštinski se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na kojem su zasnovane nižestepene odluke, što takođe ne predstavlja dozvoljeni revizijski razlog, po odredbi člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Nisu od uticaja revizijski navodi o tome da je drugostepena odluka zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, budući da takva povreda ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog predviđen u članu 407. Zakona o parničnom postupku.

Revident smatra da je bitno da sporna diploma nije bila uslov ni osnov za zaključenje aneksa ugovora o radu, kojim je tužilac raspoređen na poslove „...“, za koje je predviđen III stepen stručne spreme, automehaničar, u uslovima kada tužilac ima diplomu IV stepena stručne spreme, srednju stručnu spremu, automehaničar, stečenu u Tehničkoj školi u ... godine. Nije bitno koja stručna sprema je predviđena pravilnikom o sistematizaciji, već kako je to određeno aneksom ugovora o radu. Za bitnu povredu odredaba parničnog postupka ističe to da se sudovi nisu osvrnuli na ove njegove navode. Smatra da prikazivanjem fotokopije, neoverene od javnog beležnika, nije mogao da izdejstvuje raspoređivanje na drugo radno mesto. Osporava utvrđenje činjeničnog stanja zasnovano na korišćenju izjave tužioca date u postupku pred tužilaštvom, kao osumnjičenog, u kom postupku je odbačena krivična prijava protiv njega. Prvostepeni sud je neosnovano odbio izvođenje dokaza na okolnost da je tužilac fotokopiju diplome predao tuženom nakon raspoređivanja. Ističe zastarelost vođenja disciplinskog postupka, jer je fotokopiju diplome dostavio u toku 2017. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kao polukvalifikovani radnik sa tuženim zaključio Ugovor o radu na neodređeno vreme od 04.10.2013. godine radi obavljanja poslova „...“ (redni broj sistematizacije .., grupa složenosti 10), te je potom zaključio sa tuženim Aneks ugovora o radu broj .., kojim se od 01.09.2017. godine raspoređuje na poslove „...“ (redni broj sistematizacije .., grupa složenosti 14. Pravilnikom o organizaciji i sistematiziaciji za to radno mesto propisan je IV stepen stručne spreme. Prema diplomi o stečenom srednjem obrazovanju Tehničke škole u ..., tužilac je završio treći razred za obrazovni profil „automehaničar“ i završni ispit položio u junskom roku školske ... godine, čime je stekao srednje obrazovanje u trogodišnjem trajanju. Prema fotokopiji diplome Tehničke škole u ... od ...2017. godine, tužilac je školske 2016/2017. godine završio četvrti razred gimnazije – smer „mašinska obrada metala“ za obrazovni profil „mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje“. Direktor tuženog je dopisom od 29.05.2020. godine, tražio da se izvrši provera verodostojnosti ove diplome za tužioca, te je dopisom Tehničke škole u ... od 03.06.2020. godine tuženi obavešten da ta škola nije izdala navedenu diplomu. Potom, dana 22.07.2020. godine, tuženi je dostavio tužiocu upozorenje o postojanju razloga za otkaz, zbog bitne povrede radnih obaveza iz člana 141. tačka 17. i 18. KU tuženog, i to: „falsifikovanje novčanih i drugih predmeta“ i „povrede radne obaveze, koja predstavlja krivično delo tj. učinjeni prekršaj“, budući da je na osnovu izvršenih provera verodostojnosti utvrđeno da je tužilac obavljao poslove po zaključenom aneksu iz 2017. godine – na osnovu falsifikovane diplome. Tužilac se pismeno izjasnio na navedeno upozorenje poslodavca, negirajući i osporavajući navode iz istog. Iz sadržine rešenja od 28.08.2020. godine, nižestepeni sudovi su utvrdili da je tužiocu, u skladu sa članom 179. stav 2. tačka 5. otkazan ugovor o radu iz 2013. godine, zbog toga što je tužilac svojom krivicom učinio povrede radne obaveze propisane u članu 141. tačka 17. i 18. KU tuženog i da tužiocu radni odnos prestaje danom dostavljanja rešenja, s obzirom da je na osnovu izvršenih provera nesumnjivo utvrđeno da je tužilac pribavio diplomu Tehničke škole u ... od ...2017. godine, za koju je utvrđeno da nije validna i da je istu upotrebio radi napredovanja u službi. Tužilac je prilikom saslušanja pred OJT u svom iskazu priznao da su tačni navodi krivične prijave da je nabavio falsifikovanu diplomu Tehničke škole u ... i da je istu nabavio radi upotrebe.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom odredbi člana 179. stav 2. tačka 5. i 180. Zakona o radu, zaključio da je otkazno rešenje od 28.08.2020. godine u svemu doneto u skladu sa zakonom i opštim aktom poslodavca i nakon zakonito sprovedene procedure, ocenivši da je tužilac pre zaključenja Aneksa od 01.09.2010. godine (kojim je premešten na poslove veće složenosti), znao i morao znati da diploma Tehničke škole iz ... od ...2017. godine, koju je dostavio kadrovskoj službi tuženog u fotokopiji tokom 2017. godine, nije validna, tj. da je falsifikovana, da je sa tim u vezi, tužilac sračunato postupao kako bi sebi omogućio premeštaj na bolje radno mesto i time doveo u zabludu i održavao u zabludi poslodavca. Tužilac je, prema nalaženju prvostepenog suda, dokazano učinio povrede radnih obaveza za koje se tereti otkaznim rešenjem, svojom krivicom. Radi se o produženoj povredi radnih obaveza. Iz napred navedenih razloga prvostepeni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke prvostepene presude, a drugostepeni sud prihvata izneto stanovište prvostepenog suda i nalazi da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev.

Nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava izveli zaključak da je tužbeni zahtev neosnovan.

Aneksom ugovora o radu broj .. od 04.10.2013. godine, zaključenim između tuženog i tužioca promenjena je tačka 4. osnovnog ugovora i uređeno je da će zaposleni obavljati poslove „...“ radni broj sistematizacije .., grupa složenosti poslova 14, počev od 01.09.2017. godine. Aneksom je drugačije uređeno i pitanje zarade zaposlenog, budući da poslovi na koje je tužilac premešten i koje je obavljao na osnovu navedenog aneksa predstavljaju složenije i odgovornije poslove, za koje se upravo zahteva četvrti stepen stručne spreme, shodno važećem Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog. Tužilac je na pomenute poslove upravo i raspoređen na osnovu diplome Tehničke škole u ... za koju je utvrđeno da je falsifikovana i da ju je tužilac pribavio i dostavio tuženom radi premeštaja na navedene poslove. Tužilac je, dakle, dao netačne podatke tuženom o stručnoj spremi koja je uslov za rad na navedenim poslovima. Prema tome, aneks ugovora je zaključen na osnovu netačnih podataka iz falsifikovane diplome, datih od strane zaposlenog, koji su bili od bitnog uticaja za obavljanje poslova predviđenih tim aneksom ugovora. Takav aneks ugovora ne bi bio zaključen da je poslodavac znao da tužilac ne ispunjava uslove za rad na određenom radnom mestu. Ovo stoga što je odredbama člana 141. stav 1. tačka 17. Kolektivnog ugovora poslodavca, na koje odredbe se tuženi kod obrazloženja razloga za otkaz pozvao, propisano da poslodavac može da otkaže o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povrede radnih obaveza utvrđene opštim aktom, i to: „falsifikovanje novčanih i drugih dokumenata“. Stavom 2. člana 141. Kolektivnog ugovora kod poslodavca propisano je da poslodavac zaposlenom otkazuje ugovor o radu ako su povrede radnih obaveza učinjene namerno, ili iz grube nepažnje i ako su prouzrokovale teže štetne posledice.

Članom 179. stav 2 Zakona o radu propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze, pa je pod tačkom 5. navedeno - ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu. Odredbom člana 180. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. stav 2. i 3. Zakona o radu zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje 8 dana od dana upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja. Stavom 2. istog člana, propisano je da je u upozorenju iz stava 1. ovog člana poslodavac dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje.

Kako je utvrđeno od strane nižestepenih sudova da je otkazu ugovora o radu od strane poslodavca prethodilo dostavljanje upozorenja na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu tužiocu, da je u upozorenju naveden razlog za otkaz ugovora o radu, otkazu ugovora o radu je prethodila procedura u skladu sa odredbama člana 180. Zakona o radu, a nižestepeni sudovi su dali jasne razloge o postojanju povrede radne obaveze koju propisuje član 179. stav 2. Zakona o radu.

Budući da tužilac, prilikom zaključenja Aneksa ugovora o radu tuženog nije obavestio da nema stručnu spremu potrebnu za obavljanje poslova za koje je zaključio predmetni aneks, da je tuženom priložio falsifikovanu diplomu srednje stručne spreme i da je tužilac upozoren o postojanju otkaznih razloga u smislu člana 180. Zakona o radu, to je rešenje kojim mu je otkazan ugovor o radu zakonito, u smislu člana 179. tačka 2. tog zakona i tuženi nije u obavezi da tužioca vrati na rad u smislu člana 191. stav 1. tog zakona.

Stanovište Vrhovnog kasacionog suda, kako obrazlažu i nižestepeni sudovi, jeste da je povreda radne obaveze od strane zaposlenog na opisani način trajna, kao i činjenice koje su osnov za davanje otkaza, pa do zastarelosti na taj način ne može doći. Iz navedenog su suprotni revizijski razlozi neosnovani. Prema okolnostima pod kojima je učinjena proizlazi da se radi o produženoj povredi radne obaveze, jer je tužilac predao poslodavcu falsifikovanu diplomu i na taj način ga doveo u zabludu i održavao u zabludi o svojoj stručnoj spremi. Ovakvim postupanjem je tužilac u čitavom periodu rada po zaključenom Aneksu ugovora o radu, vršio povredu radne obaveze prema poslodavcu. Iz navedenog proizlazi da u odnosu na prirodu produžene radnje izvršenja povrede radne obaveze, koja je trajala i u vreme donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu, nema mesta oceni da je takav otkaz učinjen po proteku roka propisanog u članu 184. Zakona o radu.

Na osnovu navedenog, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odbio reviziju tužioca kao neosnovanu.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić