
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3508/2024
16.04.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ... .., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dejan Antelj, advokat iz ..., protiv tuženog AD ''Elektroprivreda Srbije'', Beograd, čiji je punomoćnik Sabahudin Tahirović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5249/2023 od 09.05.2024. godine, u sednici održanoj 16.04.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5249/2023 od 09.05.2024.godine.
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5249/2023 od 09.05.2024. godine, tako što SE ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužilaca i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine.
OBAVEZUJU SE tužioci da tuženom naknade troškove revizijskog postupka od 49.500,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca AA iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i PD za proizvodnju, preradu i transport uglja Rudarski basen ''Kolubara'' d.o.o. Lazarevac, kao pravnog prethodnika tuženog u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.159, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca AA iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 3. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 15.06.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.209, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca AA iz ... kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 1. Aneksa Ugovora o radu br. ...-.../..-... od 10.01.2019. godine, zaključenog između parničnih stranaka, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.407, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca BB iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. ...-.../... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.074, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca VV iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. ...-... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1952, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca VV iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 3. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 15.06.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.230, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom sedmim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca VV iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 1. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 21.06.2016. godine, zaključenog između tužioca i tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.405, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom osmim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca GG iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. .../.../... od 05.08.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1.940, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom devetim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje DD iz ..., kojim je tražio da sud utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. .../.../... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužilje i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1.705, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom desetim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 5249/2023 od 09.05.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu prvom izreke, tako što je usvojio tužbeni zahtev tužioca AA iz ... da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.159, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu drugom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA iz ... da se utvrdi da je ništava odredba člana 3. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 15.06.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.209, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom trećim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu trećem izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA iz ... i utvrđeno da je ništava odredba člana 1. Aneksa Ugovora o radu br. ...-.../...-... od 10.01.2019. godine, zaključenog između parničnih stranaka, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.407, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom četvrtim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu četvrtom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca BB iz ... i utvrđeno da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. ...-.../... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.074, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom petim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu petom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca VV iz ... i utvrđeno da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. ...-... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1952, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom šestim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu šestom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca VV iz ... i utvrđeno da je ništava odredba člana 3. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 15.06.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.230, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom sedmim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu sedmom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca VV iz ... i utvrđeno da je ništava odredba člana 1. Aneksa Ugovora o radu br. .../... od 21.06.2016. godine, zaključenog između tužioca i tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.405, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom osmim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu osmom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca GG iz ... i utvrđeno da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. .../.../... od 05.08.2015. godine, zaključenog između tužioca i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1.940, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom devetim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1923/23 od 18.09.2023. godine, u stavu devetom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužilje DD iz ... i utvrđeno da je ništava odredba člana 4. Aneksa Ugovora o radu br. .../.../... od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužilje i pravnog prethodnika tuženog, u delu u kom je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1.705, zbog povrede prava na jednaku zaradu za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom desetim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu desetom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3521/23 od 06.12.2023. godine, tako što je tuženi obavezan da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 511.875,00 dinara. Stavom jedanaestim izreke, tuženi je obavezan da tužiocima naknadi troškove drugostepenog postupka od 297.000,00 dinara.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav1. Zakona o parničnom postupku.
Tužioci su dostavili odgovor na reviziju tuženog.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br 72/11...18/20) u vezi odredbe člana 92 Zakona o uređenju sudova(„Službeni glasnik RS“ br. 10/23) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešene primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg intresa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana , radi ujadnačavanja sudske prakse , kao i kad je potrebno novo tumačenje prava(posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju je potrebno ujednačavanje sudske prakse o oceni zakonitosti predmetnih odredbi aneksa ugovora o radu zaključenih između parničnih stranaka, pa su ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404.stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.
Na osnovu odredbe člana 404.stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11 ... 10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23) i utvrdio da je revizija tuženog osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, svi tužioci su bili zaposleni u organizacionom delu ''Kolubara metal'', koje je bilo posebno pravno lice do 31.12.2013. godine, kada je, statusnom promenom, pripojeno preduzeću PD RB ''Kolubara'' d.o.o. a to preduzeće je 01.07.2015. godine pripojeno tuženom JP EPS ''Beograd''. Na osnovu ponude poslodavca, svi tužioci su u februaru 2015. godine zaključili anekse ugovora o radu, kojima su, između ostalog, utvrđeni koeficijenti za obračun osnovne zarade tužilaca. Prethodno je poslodavac 16.01.2015. godine doneo Odluku o izmeni i dopuni Odluke o organizaciji i sistematizaciji poslova RB ''Kolubara'' d.o.o. Lazarevac, i Ogranak ''Kolubara metal'' Vreoci, br. 2-01-186, a potom 30.01.2015. godine, Odluku o izmenama Odluke o koeficijentima poslova RB ''Kolubara'' d.o.o. Lazarevac br. 2-01-414, koja je istog dana stupila na snagu. Ovim opštim aktima poslodavca predviđena je izmena u sistematizaciji radnih mesta kao i koeficijenti za obračun osnovne zarade svakom od radnih mesta, u skladu sa kojima su tužioci zaključili anekse ugovora o radu u odnosu na koje traže ništavost u delu kojim je utvrđen koeficijent za obračun njihovih osnovnih zarada. Razlozi za ništavost, po mišljenju tužilaca, su: da je odredbom člana 58.stav 2. Kolektivnog ugovora RB ''Kolubara'' d.o.o. od 07.02.2013. godine predviđeno da se promena koeficijenata posla u metodologiji ne može menjati bez pismenog obrazloženja poslodavca i saglasnosti sindikata; da je Odlukom o koeficijentima povređen opšti akt poslodavca – Poseban kolektivni ugovor za Elektroprivredu Srbije i to član 32. po kom se ne može vršiti promena koeficijenta bez pisane saglasnosti sindikata; da opšti akt tuženog – Odluka na osnovu kojih su izmenjeni ugovoreni uslovi rada nisu objavljeni; da su sporni aneksi ugovori o radu diskriminatorni u odnosu na njih.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je tužbeni zahtev tužilaca odbio, primenom odredbe člana 104. stav 2., 177, 172, 193. stav 1. Zakona o radu i odredbe člana 103. stav 1. i 109. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, nalazeći da su predmetni aneksi ugovora o radu zaključeni u zakonitoj proceduri i da nema zakonom predviđenih razloga za ništavost konkretnih članova tih aneksa, koje tužioci smatraju nezakonitim. Po oceni prvostepenog suda, u konkretnom slučaju, na zaposlene ''Kolubara metal'' d.o.o. koji su preuzeti od strane RB ''Kolubara'' d.o.o. nije primenjivan Kolektivni ugovor RB ''Kolubara'' d.o.o. od 07.02.2013. godine, već Kolektivni ugovor poslodavca prethodnika, kako je utvrđeno Ugovorom o pripajanju, a s tim u vezi, obaveza je poslodavca sledbenika da primenjuje opšti akt poslodavca prethodnika najmanje godinu dana od dana promene poslodavca, na osnovu odredbe člana 150. Zakona o radu. Dalje, prvostepeni sud je zaključio da nije postojala obaveza za pribavljanje saglasnosti sindikata pri donošenju Odluke o koeficijentima poslova koja je stupila na snagu 30.01.2015. godine, imajući u vidu da je Poseban kolektivni ugovor za Elektroprivredu Srbije objavljen u ''Službenom glasniku RS'', br. 15 od 06.02.2015. godine i stupio na snagu narednog dana, 07.02.2015. godine, dakle nakon donošenja Odluke od 30.01.2015. godine, sa izmenom od 02.02.2015. godine, te s tim u vezi, tuženi nije bio dužan da primenjuje ili da uzme u obzir odredbe Kolektivnog ugovora koji nije stupio na snagu. Navode tužilaca da su sporni aneksi ugovora o radu diskriminatorni u odnosu na njih prvostepeni sud smatra neosnovanim, jer tužioci nisu priložili niti predložili bilo kakav dokaz kojim bi dokazali tu tvrdnju, odnosno da ne ostvaruju za isti rad ili rad iste vrste istu zaradu kao drugi zaposleni kod tuženog. Suprotno tome, iz izvedenih dokaza tokom postupka nije utvrđeno da drugi radnici ostvaruju veću zaradu od tužilaca, odnosno da im se zarada obračunava po većem koeficijentu u odnosu na zarade tužilaca, u smislu odredbe člana 104. stav 3. Zakona o radu.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu, tako što je tužbeni zahtev tužilaca usvojio, utvrđujući ništavost odredbi aneksa ugovora o radu koje su predmet ovog spora, primenom odredbe člana 104., 147. i 150. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/05 ... 75/14). Po oceni drugostepenog suda, suprotno zaključku prvostepenog suda da su irelevantni navodi tužioca da Odluka o koeficijentima nije doneta u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom Elektroprivrede Srbije, koji je u članu 32. predvideo da se promene koeficijenta ne mogu vršiti bez saglasnosti sindikata, drugostepeni sud nalazi da ponašanje poslodavca suprotno odredbama potpisanog Kolektivnog ugovora, do njegovog stupanja na snagu, predstavlja zloupotrebu ovlašćenja. Po oceni drugostepenog suda, činjenica je da PKU PD RB ''Kolubara'', koji je bio na snazi u vreme donošenja Odluke o koeficijentima od 30.01.2015. godine i PKU za Elektroprivredu Srbije (''Službeni glasnik RS'', br. 15/15), sadrži identične odredbe kojim se poslodavcu zabranjuje da samostalno utvrđuje koeficijente i da je poslodavac prethodnik iskoristio to što navedeni PKU nije stupio na snagu tako što je predmetnom Odlukom izmenio koeficijente, bez saglasnosti sindikata, što ukazuje na njegovo protivpravno ponašanje na štetu zaposlenog. Ovo posebno kod činjenice da se zakoni i drugi opšti akti, prema pravilima iz člana 196. Ustava Republike Srbije, objavljuju pre stupanja na snagu, a stupaju na snagu najranije od osmog dana od dana objavljivanja i mogu da stupe na snagu ranije samo ako za to postoje naročito opravdani razlozi utvrđeni prilikom njihovog donošenja. Drugostepeni sud nalazi da su pobijani članovi aneksa ugovora o radu zaključeni na osnovu Odluke o izmenama Odluke o koeficijentima poslova u PD RB ''Kolubara'' od 30.01.2015. godine, koja je doneta suprotno odredbama PKU PD RB ''Kolubara'' i PKU za Elektroprivredu Srbije (''Službeni glasnik RS'', br. 15/15) i da su zbog toga ništavi.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je, preinačenjem prvostepene presude, pogrešno primenio materijalno pravo.
Izmena ugovora o radu propisana je odredbom članova 171.-174. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/05 ... 75/14), tako što poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovornih uslova o radu, u smislu odredbe člana 171. tog Zakona, i to: 1) radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potrebe procesa i organizacije rada; 2) radi premeštaja u drugo mesto rada kod drugog poslodavca u skladu sa članom 173. ovog Zakona; 3) radi upućivanja na odgovarajući posao kod drugog poslodavca u skladu sa članom 174. ovog Zakona; 4) ako je zaposlenom koji je višak obezbedio ostvarivanje prava iz člana 155. stav 1. tačka 5. ovog Zakona; 5) radi promene elemenata za utvrđivanje osnovne zarade, radnog učinka, naknade zarade, uvećane zarade i drugih primanja zaposlenog koji su sadržani u ugovoru o radu u skladu sa članom 33. stav 1. tačka 11. ovog Zakona; 6) u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
Na osnovu odredbe člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, ugovor ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima je ništav ako cilj povređenog pravila i zakon ne upućuju na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice, u smislu odredbe člana 109. stav 1. istog Zakona.
U konkretnom slučaju, svi tužioci su bili zaposleni u preduzeću ''Kolubara metal'' koje je prestalo da postoji pripajanjem, 31.12.2013. godine, PD RB ''Kolubara'' d.o.o., a to preduzeće je 01.07.2015. godine pripojeno tuženom. Imajući u vidu da koeficijenti za obračun zarada tužiocima koji su bili određeni na osnovu opštih akata ''Kolubara metal'', a koji su prestali da važe protekom godinu dana od dana promene poslodavca u smislu odredbe člana 150. Zakona o radu, više nisu mogli da budu u primeni, sledi da je tuženi bio dužan da sa tužiocima zaključi predmetne anekse ugovora o radu radi utvrđivanja koeficijenata za obračun njihovih zarada. Zbog toga je tuženi, u zakonom propisanom postupku, najpre doneo Odluku o izmenama odluke o sistematizaciji od 16.01.2015. godine, kojom su formirana radna mesta sa opisima poslova za zaposlene koji su preuzeti (među kojima su i tužioci), a potom je doneo i Odluku o koeficijentima poslova, koja je stupila na snagu 30.01.2015. godine, sa ispravkom od 02.02.2015. godine, u skladu sa opštim aktima poslodavca pravnog sledbenika za novoformirana radna mesta. Sa tužiocima su, na osnovu te Odluke, zaključeni predmetni aneksi ugovora o radu u postupku i na način propisan odredbama članova 171. i 172. Zakona o radu. Dakle, radi se o utvrđivanju (a ne o promeni) koeficijenata za obračun zarade, pa su s tim u vezi, tužioci bili dužni da dokažu da drugi radnici, koji su raspoređeni na ista radna mesta ostvaruju višu zaradu od njih, suprotno odredbi člana 104. stav 2. Zakona o radu, a u pogledu te činjenice tužioci nisu predložili niti priložili bilo kakav dokaz. Zbog toga tuženi osnovano u reviziji ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo.
Na osnovu odredbe člana 416.stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Tuženi je uspeo u postupku po reviziji, pa mu pripada pravo na naknadu troškova tog postupka, na ime angažovanja punomoćnika, advokata, za sastav revizije od 49.500,00 dinara, primenom važeće Advokatske tarife. Trošak na ime PDV-a tuženom nije priznat, jer nije priložio račun o izvršenoj advokatskoj usluzi za podnetu reviziju, na osnovu odredbe člana 42.stav 1.i 2. Zakona o porezu na dodatu vrednost (''Službeni glasnik RS'', br. 84/04 ... 138/22).
Na osnovu odredbe člana 165. stav 2. i 154. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković