Rev2 3578/2019 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3578/2019
25.12.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, dr Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Igor Oljačić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 br. 627/19 od 07.06.2019. godine, u sednici veća održanoj 25.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 br. 627/19 od 07.06.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 br. 627/19 od 07.06.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 br. 2692/15 od 13.12.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor stvarne nenadlažnosti suda kao neosnovan. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da mu na ime razlike u zaradi do dvostrukog iznosa zarade koju je ostvarivao na poslovima sa kojim je stupio u službu za borbu protiv organizovanog kriminala za period septembar 2012. zaključno sa julom 2015. godine isplati iznos od 2.689.282,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose i sa pripadajućom kamatom po zakonu na ove iznose bliže navedene u izreci. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da u ime i za račun tužioca Republičkom fondu PIO uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje pripadajuću razliku doprinosa za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje pripadajuću razliku doprinosa za osiguranje za slučaj nezaposlenosti na ime neisplaćenih zarada za period od 01.09.2012. godine do 01.08.2015. godine na iznose iz stava drugog izreke presude. Stavom četvrtim izreke presude obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 339.171,00 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do konačne isplate.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž1 br. 627/19 od 07.06.2019. godine, odbio žalbu tužene i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 br. 2692/15 od 13.12.2018. godine. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju s pozivom na član 404. stav 1. ZPP, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nema mesta odlučivanja o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačavanjem sudske prakse i novim tumačenjem prava, jer je pitanje isplate razlike u zaradi do dvostrukog iznosa zarade tužioca koju je ostvarivao na poslovima na kojima je stupio u službu za borbu protiv organizovanog kriminala dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi, a obrazloženja pobijanih presuda za odluku o usvajanju tužbenog zahteva tužioca u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava, u vezi sa zakonskim razlozima datim za usvajanje tužbenog zahteva, kao i sa pravnim stavom zauzetim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 21.05.2019.godine, tako da nema potrebe za izuzetno dozvoljenom revizijom tužene u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba na ime isplate razlike u zaradi podneta je sudu 13.10.2015. godine.

U ovom sporu iz radnog odnosa koji se odnosi na potraživanje u novcu u kome vrednost predmeta spora od 2.689.282,00 dinara (u deviznoj protivvrednosti od 22.410,00 evra), ne prelazi 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić