Rev2 3610/2024 3.5.9; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3610/2024
13.12.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Tatjane Matković Stefanović, Branka Stanića i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Biserka Crnoglavac, advokat iz ..., protiv tuženog JKP GSP „Beograd“ iz Beograda, koga zastupa punomoćnik Dragan Milovanović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3349/24 od 19.09.2024. godine, u sednici veća održanoj 13.12.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3349/24 od 19.09.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3349/24 od 19.09.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 291/24 od 26.03.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime naknade štete zbog manje isplaćenog toplog obroka u novcu za vremenski period od oktobra 2018. godine zaključno sa majem 2021. godine, isplati iznos od 58.955,28 dinara, u pojedinačno opredeljenim iznosima kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma do isplate. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime naknade štete zbog manje isplaćenog toplog obroka u bonovima za vremenski period od oktobra 2018. godine zaključno sa majem 2021. godine, isplati iznos od 30.617,60 dinara, u pojedinačno opredeljenim iznosima kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete po osnovu manje isplaćene zarade za period od oktobra 2018. godine zaključno sa majem 2021. godine, isplati iznos od 4.453.902,41 dinar, u pojedinačno opredeljenim iznosima kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete po osnovu manje isplaćene naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora za period od oktobra 2018. godine zaključno sa avgustom 2021. godine, isplati iznos od 6.525,83 dinar, u pojedinačno opredeljenim iznosima kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da na iznose iz stava drugog izreke u korist tužioca, nadležnim organima uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti u iznosu od 1.671.670,68 dinara. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 49.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3349/24 od 19.09.2024. godine. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 291/24 od 26.03.2024. godine u stavu prvom, drugom i šestom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20,10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana zakona propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj.

Naime, pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužioca za isplatu pripadajuće naknade za troškove ishrane u toku rada koja se isplaćuje u novcu i u bonovima u spornom periodu, koju mu tuženi nije isplatio shodno odredbama Zakona o radu i čl. 64. Kolektivnog ugovora tuženog. Polazeći od toga da je kolektivnim ugovorom kod tuženog i posebnim kolektivnim ugovorom bila jasno i nedvosmisleno ugovorena visina naknade troškova ishrane u toku rada koja će se isplatiti zaposlenima, proizlazi da je tužilac imao pravo na isplatu naknade ovih troškova u ugovorenim iznosima bez umanjenja za poreze i doprinose po principu obračuna bruto zarade ustanovljenom u članu 105. Zakona o radu. U situaciji kada se u Kolektivnom ugovoru navede konkretan novčani iznos koji se na ime naknade troškova ima isplatiti zaposlenom, ne može se na štetu zaposlenog pretpostaviti da je reč o ugovorenom bruto iznosu, jer je to protivno odredbi člana 118. stav 1. Zakona o radu koja propisuje pravo zaposlenog na naknadu troškova.

Prema stanovištu Vrhovnog suda, odluke nižestepenih sudova donete su pravilnom primenom materijalnog prava. U posebnoj reviziji tuženog nisu navedeni argumenti za prihvatanje odlučivanja o reviziji na osnovu odredaba člana 404. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i u interesu ravnopravnosti građana, za ujednačavanjem sudske prakse, odnosno novim tumačenjem prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva. U skladu sa navedenim, Vrhovni sud odlučio je kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP. Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ima ceniti prema člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 06.08.2021. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tuženog nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Sa iznetih razloga na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković