Rev2 3614/2022 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3614/2022
15.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Tomić, advokat iz ..., protiv tuženog „Adria Media Group“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Marijana Bjelobrk, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3150/20 od 06.10.2021. godine, u sednici održanoj 15.05.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJA SE revizija tužioca i UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3150/20 od 06.10.2021. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1898/19 od 08.07.2020. godine u stavu prvom izreke, u delu u kome je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi, kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu, stavu drugom i trećem izreke i u tom delu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3150/20 od 06.10.2021. godine u delu u kome je potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1898/19 od 08.07.2020. godine u stavu prvom izreke, u delu u kome je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi Aneks II ugovora o radu od 22.12.2015. godine i odluka tuženog od 22.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1898/19 od 08.07.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se ponište Aneks II ugovora o radu označen brojem .. od 22.12.2015. godine, zaključen između stranaka radi izmene odredbi Ugovora o radu br. .. od 01.10.2014. godine zaključen između istih ugovornih strana; odluka tuženog broj .. od 22.12.2015. godine i rešenje tuženog broj .. od 21.01.2016. godine o otkazu ugovora o radu tužicu, kao nezakoniti. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 9.600.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.02.2016. godine, kao dana dospelosti do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 453.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3150/20 od 06.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku u delu koji se odnosi na poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i naknadu štete primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme ugovorom o radu od 14.08.2014. godine, koji je ugovorom o radu zaključenim između stranaka 01.10.2014. godine usklađen sa odredbama Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu, u skladu sa kojima je tužilac kod tuženog obavljao poslove radnog mesta glavni i odgovorni urednik dnevnih novina „BB“ u organizacionoj jedinici News grupa. Ugovorom o radu zaključenim između stranaka 01.10.2014. godine, članom 8.7 predviđeno je da ukoliko poslodavac na bilo koji način povredi odredbe ovog ugovora na štetu zaposlenog, isti je saglasan da na ime naknade štete zaposlenom isplati iznos od 24 neto zarade utvrđene ovim ugovorom. Tužiocu je 22.12.2015. godine dostavljena ponuda za zaključenje aneksa ugovora o radu i isti dan su stranke zaključile aneks II ugovora o radu, kojim je izmenjena tačka 1.1 ugovora o radu tako da glasi: „Poslodavac je zasnovao radni odnos sa zaposlenim koji poseduje VII stepen stručne spreme, po zanimanju je diplomirani ... za obavljanje poslova radnog mesta ... Društva za izdavačku delatnost i uređivačku politiku u organizacionoj jedinici Uprava, za koji se u skladu sa Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova kod poslodavca zahteva VII stepen stručne spreme“. Istog dana tužilac je odlukom tuženog razrešen funkcije glavnog urednika javnog glasila „BB“ najuticajnije dnevne novine „Balkana“, sa obrazloženjem da nije ispunio definisani plan prodaje za 2015. godinu. Tuženi je Odlukom o izmeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova (radnih mesta) od 05.01.2016. godine izmenio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova od 18.09.2014. godine, tako što je u organizacionoj jedinici Uprave ukinuto radno mesto ... za izdavačku delatnost i uređivačku politiku, usled potrebe za racionalizacijom i povećanjem efikasnosti i rentabilnosti poslovanja, kao i potrebe za drugačijom organizacijom poslovanja. Nakon toga tuženi je 19.01.2016. godine doneo Odluku o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova kojom je utvrđeno da je prestala potreba za obavljanjem poslova na radnom mestu ... Društva za izdavačku delatnost i uređivačku politiku, da zaposleni na ovim poslovima predstavlja višak zaposlenih, i da će mu rešenjem biti otkazan ugovor o radu i isplaćena otpremnina, jer ne postoje uslovi da mu se obezbedi neko od prava predviđenih zakonom. Rešenjem tuženog od 21.01.2016. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu od 01.10.2014. godine, sa svim pripadajućim aneksima, zbog prestanka potrebe za radom, usled organizacionih promena, određeno je da tužiocu prestaje radni odnos dana 22.01.2016. godine i da će mu biti isplaćena otpremnina u iznosu od 170.180,00 dinara, kao i naknada štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2015. i 2016. godinu u iznosu od 261.555,81 dinar. Tužiocu je na ime zarade 04.12.2015. godine uplaćeno 180.022,87 dinara, a 25.12.2015. godine 219.977,15 dinara.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio poništaj rešenja tuženog od 21.01.2016. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu. Po stanovištu tog suda, tužiocu je ugovor o radu otkazan zakonito, zbog nastupanja razloga iz člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, jer je usled organizacionih promena prestala potreba za njegovim radom usled ukidanja radnog mesta na koje je raspoređen.

Drugostepeni sud je odbio žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu u navedenom delu. Po stanovištu tog suda, uslov za otkaz ugovora o radu predviđen članom 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu je prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena koje moraju biti izraz stvarnih potreba poslodavca i njegovog prilagođavanja novonastalim uslovima, odnosno racionalizacije poslova. Po nalaženju tog suda, pravilno je prvostepeni sud zaključio da je Odlukom o izmeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog od 05.01.2016. godine ukinuto radno mesto ... Društva za istraživačku delatnost i uređivačku politiku, na koje radno mesto je tužilac bio raspoređen u vreme donošenja osporenog rešenja, zbog čega tuženi nije bio u obavezi da primeni kriterijume za određivanje ko će od zaposlenih biti proglašen tehnološkim viškom, jer u ovom slučaju nije došlo do smanjenja obima posla, već do ukidanja istog, zbog čega ne postoji mogućnost upoređivanja zaposlenih u pogledu ispunjavanja uslova za proglašenje tehnološkim viškom, a tužilac tokom postupka nije ukazivao da je tuženi imao mogućnost da ga rasporedi na drugo konkretno određeno radno mesto odnosno da primeni neku drugu meru rešavanja viška zaposlenih.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovano se revizijom tužioca ukazuje da su nižestepeni sudovi odlučujući o tužbenom zahtevu za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu pogrešno primenili materijalno pravo.

Članom 171. stav 1. tačka 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (u daljem tekstu: aneks ugovora) radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada; kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu (tačka 6.), dok je stavom 2. istog člana propisano da se odgovarajućim poslom u smislu stava 1. tačka 1. i 3. ovog člana smatra posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu. Članom 179. stav 5. tačka 1. istog zakona propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca, odnosno ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Saglasno napred navedenim odredbama Zakona o radu, poslodavac je ovlašćen da organizuje proces rada u cilju boljeg funkcionisanja delova sistema rada i ima ovlašćenje da zaposlenog premesti na druge odgovarajuće poslove, u smislu citirane odredbe člana 171. stav 1. tačka 1. Zakona o radu. Premeštanje na druge odgovarajuće poslove je smisao i cilj da se zaposlenom omogući da radi u skladu sa interesima poslodavca, ali poslodavac ne može zaposlenog premestiti na poslove za čije obavljanje nema stvarne potrebe, što znači da raspoređivanje mora biti prouzrokovano jedino potrebama procesa i organizacije rada, ili eventualno drugim opravdanim potrebama ukoliko su takvi slučajevi utvrđeni zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu. Ovakov ograničenje ima za cilj sprečavanje samovolje poslodavca, zbog čega se zaposleni može rasporediti samo na radno mesto za koje se zahteva ista vrsta i isti stepen stručne spreme, ali tako što je raspoređivanje uslovljeno potrebama procesa organizacije rada, čime se izbegava mogućnost eventualne zloupotrebe tog prava od strane poslodavca, odnosno izvršenje istog protivno cilju zbog kojeg je uspostavljeno. Naime, institut „zabrane zloupotrebe prava“ štiti zaposlenog kao opštevažeći princip u ugovorenom pravu (član 13. Zakona o obligacionim odnosima), koji se, imajući u vidu poreklo ugovora o radu, supsidijarno primenjuju u oblasti rada. Zloupotreba prava postoji kada poslodavac u postupku davanja otkaza ispoštuje formu, ali ne i suštinu (razloge) instituta tzv. viška zaposlenih ako vređa cilj i svrhu. Iz člana 179. stav 5. tačka 1. i pravila koja su sadržana u članu 153. – 158. Zakona o radu proizlazi da je svrha tehnološkog viška otpuštanje radnika zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena. Zbog pobrojanih uzroka prestaje potreba za radom određenog broja zaposlenih. Taj institut se zloupotrebljava ako se koristi da bi se bez određene zakonske procedure otpustili zaposleni koji ne ispunjavaju radne obaveze ili krše radnu disciplinu ili da bi se na njihovo mesto u relativno kratkom vremenskom roku zaposlili novi radnici.

U konkretnom slučaju, aneksom II ugovora o radu zaključenim između stranaka 22.12.2015. godine izmenjena je tačka 1.1. ugovora o radu, prema kom aneksu će tužilac obavljati poslove radnog mesta ... Društva za izdavačku delatnost i uređivačku politiku u organizacionoj jedinici Uprava. Ubrzo nakon zaključenja navedenog aneksa, odnosno nakon 14 dana, tuženi je Odlukom o izmeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova (radnih mesta) od 05.01.2016. godine izmenio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova od 18.09.2014. godine, tako što je u organizacionoj jedinici Uprava ukinuo radno mesto ... za izdavačku delatnost i uređivačku politiku, zbog potrebe za racionalizacijom i povećanjem efikasnosti i rentabilnosti poslovanja, kao i zbog potrebe za drugačijom organizacijom poslovanja, a zatim Odlukom o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova od 19.01.2016. godine utvrdio da je prestala potreba za radnim mestom ... Društva za izdavačku delatnost i uređivačku politiku i da zaposleni na ovim poslovima predstavlja višak zaposlenih, zbog čega će mu rešenjem biti otkazan ugovor o radu i isplaćena otpremnina, jer ne postoje uslovi da mu se obezbedi neko od prava predviđenih zakonom. Nakon toga, tuženi je rešenjem od 21.01.2016. godine tužiocu otkazao ugovor o radu od 01.10.2014. godine sa svim pripadajućim aneksima, zbog prestanka potrebe za njegovim radom usled organizacionih promena.

Autonomno je pravo poslodavca da uvodi organizacione promene u cilju boljeg poslovanja, ali se u ovom slučaju mora imati u vidu i ceniti sve okolnosti, naročito okolnost da je tuženi ubrzo nakon što je sa tužiocem zaključio aneks II ugovora o radu 22.12.2015. godine za obavljanjem poslova radnog mesta ... Društva za izdavačku delatnost i uređivačku politiku u organizacionoj jedinici Uprava, doneo Odluku o izmeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova (radnih mesta) 05.01.2016. godine i Odluku o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova 19.01.2016. godine, kojima je utvrdio da je usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mesta ... Društva za izdavačku delatnost i uređivačku politiku u organizacionoj jedinici Uprava, u vezi kojih je sa tužiocem zaključio aneks ugovora o radu. U takvim okolnostima, nižestepeni sudovi su propustili da utvrde razloge za takvo postupanje tuženog, niti su isto cenili sa aspekta eventualne zloupotrebe prava (prividno pravo se vrši ispravno) koje ne može uživati sudsku zaštiti.

Iz navedenih razloga, nižestepene presude su morale biti ukinute u navedenom delu i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostepeni sud će, imajući u vidu izloženo razjasniti razloge zbog kojih je tuženi određene poslove poverio tužiocu, a zatim samo nakon nekoliko dana doneo akt kojim je ukinuo radno mesto tužioca, a sve to u vezi sa tužiočevom tvrdnjom isticanom tokom postupka da se radi o zloupotrebi prava sa namerom da mu se otkaže ugovor o radu.

S obzirom da od odluke o tužbenom zahtevu tužioca da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu, zavisi odluka o tužbenom zahtevu za naknadu štete, ista je ukinuta.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u preostalom delu koji se odnosi na odluku o aneksu II ugovora o radu od 22.12.2015. godine i odluku od 22.12.2015. godine, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U konkretnom slučaju, pobijanim aneksom ugovora o radu tužilac je premešten na druge poslove, a odlukom tuženog od 22.12.2015. godine razrešen funkcije glavnog urednika. S obzirom na to da se aneksom ugovora o radu i odlukom tuženog od 22.12.2015. godine ne utiče na radnopravni status tužioca u smislu zasnivanja, postojanja i prestanka radnog odnosa, kada bi revizija uvek bila dozvoljena na osnovu člana 441. ZPP, to revizija izjavljena protiv odluke kojom je odlučeno o ovim zahtevima tužioca je nedozvoljena.

Sa napred navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković