Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3650/2023
05.12.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Petronijević iz ..., protiv tužene Srpske pravoslavne crkve - Patrijaršijski upravni odbor, čiji je punomoćnik Miroslav Nikolić advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1104/23 od 17.03.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 05.12.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1104/23 od 17.03.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1104/23 od 17.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2630/20 od 16.11.2022. godine kojom je odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari (stav prvi izreke), poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu br. .. od 31.05.2018. godine (stav drugi izreke) i obavezana tužena da vrati tužilju na rad, na radno mesto na kojem se nalazila u trenutku prestanka radnog odnosa, u roku od osam dana od dana prijema prepisa presude (stav treći izreke). Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilja je podnela odgovor na reviziju.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani navodi revidenta kojima se, sa pozivom na odredbe Zakona o crkvama i verskim zajednicama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 98/06), osporava sudska nadležnost u ovom sporu. Navedenim zakonom uređena su pitanja koja se odnose na pravni položaj crkava i verskih zajednica i njihovu autonomiju, tako što je propisano da su crkve i verske zajednice nezavisne od države i jednake pred zakonom, da imaju pravo da samostalno uređuju i sprovode svoj poredak i organizaciju i da samostalno obavljaju svoje unutrašnje i javne poslove (član 6. stav 1. i 3). Odredbom člana 8. tog zakona uređena su prava sveštenika, odnosno verskih službenika koje biraju i postavljaju crkve i verske zajednice u skladu sa svojim autonomnim propisima (stav 1.), kojima se reguliše vršenje svešteničke, odnosno verske službe (stav 2.). Tužilja, koja je do otkaza ugovora o radu bila zaposlena na poslovima ... Muzeja Srpske pravoslavne crkve, nema satus verskog službenika u smislu člana 8. stav 1. Zakona o crkvama i verskim zajednicama i na nju se, saglasno članu 2. stav 1. Zakona o radu, u pogledu njenog radno-pravnog statusa primenjuju odredbe tog zakona. Tužena je osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu donela primenom članova 179. stav 5. tačka 2. i 185. stav 1. Zakona o radu, a ne primenom svojih autonomnih propisa. Zato je spor za poništaj rešenja o otkazu tužiljinog ugovora o radu, radni spor, čije rešavanje je u nadležnosti suda, u kojem se primenjuju pravila posebnog postupka u sporovima iz radnog odnosa (članovi 436-441 ZPP) i materijalno-pravne odredbe Zakona o radu. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP je revizijski razlog samo ako je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom. Revizijom se pod ovu povredu postupka podvodi pogrešna primena člana 311. stav 2. ZPP, odnosno propust prvostepenog suda da donese rešenje kojim se tužba smatra povučenom jer su sa ročišta za glavnu raspravu od 25.11.2011. godine izostale obe stranke, a punomoćnik tužilje nije opravdao svoj izostanak, što znači da se revizijom tvrdi da je ta bitna povreda postupka učinjena u prvostepenom, a ne u drugostepenom postupku.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, između tužilje i Patrijaršijskog upravnog odbora Srpske pravoslavne crkve zaključen je 01.03.1992. godine ugovor o zapošljavanju, kojim je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme - do 31.08.1992. godine, na poslovima ... pripravnika. Zaključenju ovog ugovora prethodila je odluka Svetog arhijerejskog sinoda od 21.02.1992. godine kojom je usvojena molba muzeja Srpske pravoslavne crkve da se, radi realizacije projekta koji treba da se ostvari u 1992. godini, angažuje tužilja kao diplomirani ... . Tužilja je, po isteku vremena za koje je označeni ugovor bio zaključen, nastavila da obavlja poslove ... Muzeja Srpske pravoslavne crkve, za taj rad tužena je isplaćivala zaradu i sve do 27.06.2018. godine Patrijaršijski upravni odbor Srpske pravoslavne crkve je u korist tužilje vršio uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Odlukom Svetog arhijerejskog sinoda od 23.01.2018. godine usvojen je predlog Patrijarha o hitnosti poslova na konzervaciji, čuvanju, sređivanju i eventualnom publikovanju i muzeološkoj obradi trajne arhivske građe centralnih dela Patrijaršije. Isto telo je 06.02.2018. godine donelo i odluku da se, u cilju izvršenja odluke od 23.01.2018. godine, pripreme odgovarajuća akta u skladu sa zakonom kojim će tužilja biti postavljena za referenta za poslove ... Patrijaršijske upravne kancelarije. U Pravilniku organizaciji i sistematizaciji poslova organizacionih jedinica centralnih tela Patrijaršije srpske od 19.05.2011. godine označeno radno mesto sistematizovano je u okviru organizacione jedinice Patrijaršijskog upravnog odbora - Patrijaršijske upravne kancelarije (opšte odeljenje) i dat opis poslova tog radnog mesta, za koje su kao uslovi predviđeni srednja, viša ili visoka stručna sprema, poznavanje rada na računaru i tri godine radnog iskustva. Tužena je 01.03.2018. godine sačinila ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu kojom je, zbog organizacije procesa rada, ponudila tužilji premeštaj na radno mesto referenta za poslove ... u opštem odeljenju Patrijaršijske upravne kancelarije. U ponudi je navedeno da se premeštaj tužilje vrši zbog posebne i hitne organizacione potrebe za izvršiocem koji će se posebno baviti konzervacijom, čuvanjem, sređivanjem, publikovanjem i muzeološkom obradom trajne arhivske građe centralnih tela Srpske patrijaršije, s tim da će ostali elementi njenog radnog odnosa, uključujući i visinu zarade koja je poslednji put utvđena odlukom Svetog arhijerejskog sinoda od 13.04.2015. godine, ostati neizmenjeni. U ponudi je tužilji ostavljen rok od osam radnih dana za izjašnjenje, uz upozorenje da odbijanje zaključenja aneksa ugovora o radu, odnosno njegovo nepotpisivanje može imati za posledicu otkaz ugovora o radu. Uz ponudu je priložen aneks ugovora o radu od 01.03.2018. godine kojim se menja tačka 2. ugovora o zapošljavanju od 01.03.1992. godine, u pogledu poslova i radnog mesta - navedeni su poslovi referenta za poslove ... iz pravilnika tužene, a pored njih i poslovi konzervacije, čuvanja, sređivanja, publikovanja i muzeološke obrade trajne arhivske građe cenralnih tela Srpske patrijaršije. Tužilji su ponuda i aneks ugovora o radu uručeni 05.03.2018. godine, ali je ona odbila da potpiše njihov prijem, zbog čega su sa službenom beleškom od tog datuma istog dana istaknuti na oglasnu tablu. Rešenjem od 31.05.2018. godine tužilji je otkazan ugovor o radu zbog odbijanja da potpiše njegov aneks. Označeno rešenje tužilji je uručeno njegovim isticanjem na oglasnu tablu 15.06.2018. godine, sa koje je skinuto 25.06.2018. godine. Tužba za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu poneta je 16.08.2018. godine.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.
Odredbom člana 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca, i to ako odbije zaključenje anteksa ugovora o radu u smislu člana 171. stav 1. tačke 1-5 tog zakona. Prema odredbi člana 171. stav 1. tačka 1. navedenog zakona, poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (aneks ugovora) radi premeštaja na drugi odovarajući posao zbog potreba procesa organizacije rada. Shodno stavu 2. tog člana, odgovarajućim poslom u smislu stava 1. tačka 1. smatra se posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu. Prema članu 179. stav 4. Zakona o radu, smatra se da je zaposleni odbio ponudu aneksa ugovora o radu ako ne potpiše aneks ugovora u roku iz stava prvog tog člana, koji ne može biti kraći od osam radnih dana.
Tužilja nije potpisala aneks ugovora o radu u roku od osam radnih dana od dana kada su joj ponuda i aneks ugovora uručeni, zbog čega je nastupila pravna fikcija odbijanja ponude za zaključenje aneksa ugovora iz člana 172. stav 4. Zakona o radu i nastao otkazni razlog predviđen članom 179. stav 5. tačka 2. tog zakona. Međutim, osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu iz tog razloga nije zakonito. Tužilji je ponuđen premeštaj na radno mesto za koje su, suprotno članu 24. stav 3. Zakona o radu, predviđena tri stepena stručne spreme, koje nije odgovarajuće radno mesto u smislu člana 171. stav 2. tog zakona jer te poslove mogu obavljati i zaposleni sa srednjom i višom stručnom spremom, a tužilja je ugovor o radu koji se ponuđenim aneksom menja zaključila sa visokom stručnom spremom, kao diplomirani ... . Osim toga, aneksom ugovora su poslovima tog radnog mesta, navedenim u opštem aktu tužene o organizaciji i sistematizaciji poslova, pridodati poslovi konzervacije, čuvanja, sređivanja, publikovanja i muzeološle obrade trajne arhivske građe centralnih tela Sprske patrijaršije koji nisu u opisu radnog mesta referenta za poslove ... . Potreba za obavljanjem tih poslova nastala je kao hitna, što proizilazi iz odluka Svetog arhijerejskog sinoda od 23.01.2018. godine i 06.02.2018. godine, koje su bile osnov da se tužilji ponudi zaključenje aneksa ugovora o radu. Međutim, ti poslovi nisu sadržani u opisu poslova radnih mesta predviđenih opštim aktom o organizaciji i sistematizaciji poslova, a tužena nije postupila po članu 11. svog opšteg akta kojim je propisano da će se uvođenje novih stalnih poslova ili radnih mesta, ili prenošenje poslova sa jednog na drugo radno mesto izvršiti putem njegovih izmena i dopuna.
Iz navedenih razloga, po oceni Vrhovnog suda, nisu osnovani navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Tužilja ima status zaposlenog u značenju iz člana 5. stav 1. Zakona o radu, tako da nisu osnovani revizijski navodi tužene da je ona obavljala faktički rad i da zato nije aktivno legitimisana u ovom sporu. Tužilja je sve vreme primala zaradu za svoj rad i uplaćivani su joj doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje do 27.06.2018. godine, kada je odjavljena kod Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, iz čega proizilazi da se nije radilo o faktičkom radu koji bi podrazumevao radno angažovanje bez ugovora o radu ili drugog akta poslodavca o zasnivanju radnog odnosa. Tužena je i svojim postupcima priznala postojanje radnog odnosa sa tužiljom, jer joj je ponudila zaključenje aneksa ugovora o radu od 01.03.1992. godine po pravilima za izmenu ugovorenih uslova rada iz Zakona o radu. Nema ni pogrešne primene odredbe člana 44. stav 2. Ustava Republike Srbije, odnosno članova 6. stav 3. i 7. stav 1. Zakona o crkvama i verskim zajednicama jer se Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova organizacionih jedinica centralnih tela Patrijaršije srpske od 19.05.2011. godine ne može smatrati autonomnim propisom tužene, u smislu člana 6. stav 3. Zakona o crkvama i verskim zajednicama. Tužiljin poslodavac je Srpska pravoslavna crkva, koje ima svojstvo pravnog lica u smislu člana 9. stav 1. navedenog zakona. Poništajem odluke o otkazu ugovora o radu tužena je dužna da vrati tužilju na rad saglasno članu 191. stav 1. Zakona o radu, na radno mesto na kojem je radila pre ponude aneksa ugovora o radu, jer isti u tom delu nije izmenjen aneksom ugovora o radu koji je tužilja opravdano odbila da potpiše zbog ponuđenih neodgovarajućih poslova.
Sa svega navedenog, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković