Rev2 3716/2022 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3716/2022
31.05.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Mirjane Andrijašević i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... i BB iz ..., koje zastupa punomoćnik Miodrag Radojković advokat iz ..., protiv tuženog Fudbalskog kluba „Morava“ Velika Plana, koga zastupa punomoćnik Penča Milić, advokat iz ..., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2946/20 od 21.01.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 31.05.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao NEOSNOVANA, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2946/20 od 21.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani P1 390/17 od 03.02.2020. godine utvrđeno je da su tužioci AA iz ... i BB iz ..., kod tuženog Fudbalskog kluba „Morava“ iz Velike Plane, zasnovani radni odnos na neodređeno vreme počev od 01.05.2012. godine, a prekinut je postupak u delu tužbenog zahteva koji se odnosi na isplatu izostale zarade, uplatu doprinosa i troškovima spora, do pravosnažnosti delimične presude iz stava 1. izreke.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2946/20 od 21.01.2022. godine odbijena je kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena delimična presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani P1 390/17 od 03.02.2020. godine u stavu prvom izreke; odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20..10/23 drugi zakon), pa je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje posebno na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su, u smilu člana 407. stav 1. tačka 2. i 3. ZPP, propisane kao revizijski razlog.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužioci su u radnom odnosu kod tuženog po osnovu više zaključenih ugovora o radu na određeno vreme, s tim što su poseban ugovor o radu zaključili 01.04.2012. godine sa trajanjem do 30.04.2012. godine, i to tužilac BB na poslovima ... a tužilac AA na poslovima ..., i nakon isteka navedenog ugovora o radu tužioci nastavili da rade kod tuženog, s tim što im tuženi i nije dostavio rešenja o prestanku radnog odnosa. U toku postupka tuženi je isticao da je usmeno obavestio tužioce da im ugovor neće biti produžen i da su odjavljeni sa obaveznog socijalnog osiguranja dana 30.04.2021. godine. Tužilac AA je, iako je radio na mestu ... obavljao sve poslove oko organizacije utakmice, komunikacije sa Fudbalskim savezom Srbije, istupao je ispred kluba kao ... na utakmicama, a te poslove je nastavio da nastavlja još najmanje dve nedelje po isteku poslednjeg ugovora, o čemu postoje pisani dokazi, s obzirom da je istupao ispred kluba kao predstavnik na službenoj utkamici ...-..., a ta utkamica se odigrala 2-3 nedelje nakon isteka ugovora. Ovaj tužilac se obraćao tuženom radi zaključenja novog ugovora. Tužilac BB je redovno obavljao poslove ... i nakon isteka ugovora o radu na određeno vreme, brinuo se o ... i ..., a niko mu nije zvanično rekao da te poslove ne obavlja. Iz iskaza saslušanih svedoka utvrđena je činjenica da su tužioci obavljali poslove i nakon što im je istakao ugovor o radu, a i o radu tužioca BB postoji pismena evidencija – potvrda reveres broj 2 od 20.05.2012. godine kojim je izdao ... tuženog, a koji je tužilac potpisao. Takođe, na zapisniku sa službene utakmice odigrane ... 2012. godine u Velikoj Plani na stadionu FK „Morava“ između FK „Morava“ iz Velike Plane i FK „...“ iz ..., konstatovano je prisustvo službenog lica kluba ... AA, iz čega proizlazi da je tužilac AA zaista obavljao poslove ... i prisustvovao u svojstvu ... i nakon što mu je istekao ugovor o radu dana 30.04.2021. godine.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i utvrdio da su tužioci zasnovali radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog počev od 01.05.2012. godine, primenom odredbe člana 37. stav 4. Zakona o radu kojim je propisano da radni odnos zasnovan na određeno vreme postoji radni odnos na neodređeno vreme ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovao radni odnos. Tužioci su, kao zaposleni kod tuženog nastavili da rade najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor o radu na određeno vreme zaključen. Poslodavac nije doneo rešenje o otkazu ugovora o radu na određeno vreme nakon isteka roka na koji je zasnovan, što su sve uslovi za preobražaj njihovog radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme.

Drugostepeni sud je prihvatio ovakvo stanovište prvostepenog suda i potvrdio prvostepenu presudu, takođe smatrajući da su se u konkretnom slučaju stekli uslovi za prerastanje radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme i to počev od dana 01.05.2012. godine, a što proizlazi iz svih dokaza izvedenih u postupku.

Prema stanovištu Vrhovnog suda, neosnovano se u reviziji tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Suprotno navodima revizije u postupku tuženi nije dokazao pouzdano da su tužioci samoinicijativno nastavili sa radom, s obzirom na iskaze saslušanih svedoka, a posebno na pisane dokaze o tome da su tužioci obavljali poslove ... i ... i posle isteka ugovora o radu na određeno vreme. Tužioci su blagovremeno podneli tužbu za preobražaj radnog odnosa sa određenog na neodređeno vreme, imajući u vidu da im je ugovor na određeno vreme istekao 30.04.2012. godine, da su tada odjavljeni kod nadležnog republičkog fonda za penziono i invalidsko osiguranje, a da su tužbu podneli 25.05.2012. godine, pa su neosnovani navodi revizije kojima se ukazuje neblagovremenost tužbe.

Vrhovni sud je cenio i ostale navode izjavljene revizije kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić