
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3723/2022
29.02.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Perković advokat iz ..., protiv tuženog A.D. za pružanje usluga „ĐERDAP USLUGE“ Kladovo, čiji je punomoćnik Lisaveta Obradović advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1567/2022 od 21.06.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 29.02.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1567/2022 od 21.06.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Negotinu, Sudska jedinica u Kladovu P1 90/21 od 18.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se utvrdi da je bez pravnog osnova tužiocu otkazan ugovor o radu – prestao radni odnos kod tuženog, te da se kao nezakonito poništi rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu broj ...-.../...- ... od 12.08.2015. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad, na poslove na kojima je radio pre otkaza ugovora o radu ili na drugi odgovarajući posao, isplati naknadu štete i uplati pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje za period u kome tužilac nije radio, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se tužiocu naknada štete utvrdi u visini izgubljene zarade koja u sebi sadrži pripadajuće poreze i doprinose u skladu sa zakonom, u koju ne ulazi naknada za ishranu u toku rada, regres za korišćenje godišnjeg odmora, bonusi, naknade i druga primanja po osnovu doprinosa u poslovnom uspehu poslodavca, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade, koja je umanjena za iznos poreza i doprinosa koji se obračunavaju po osnovu zarade u skladu sa zakonom, u visini od 32.000,00 dinara neto počev od 16.07.2015. godine do povratka na rad sa zakonskom zateznom kamatom do isplate, te da se tuženi obaveže da obračuna i isplati doprinose Republičkom fondu PIO, Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje, kao neosnovan. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 126.950,00 dinara u roku od 15 dana.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1567/2022 od 21.06.2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Negotinu, Sudska jedinica u Kladovu P1 90/21 od 18.11.2021. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Pozivanje tužioca u reviziji da postoji protivrečenost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržini isprava, zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika ili izvedenim dokazima, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, koja saglasno odredbi člana 407. ZPP ne predstavlja revizijski razlog.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na osnovu ugovora o radu od 30.12.2009. godine. Rešenjem tuženog broj ...- .../...-... od 12.08.2015. godine tuženi je tužiocu otkazao ugovor o radu, s pozivom na odredbe člana 179. stav 2. tačka 1. i stav 3. Zakona o radu, zbog povrede radne obaveze, odnosno neopravdanog izostajanja sa rada tri ili više radnih dana u 2015. godini, počev od 16.07.2015. godine. Radni odnos mu je prestao zaključno sa 15.07.2015. godine. Dana 16.07.2015. godine tužilac je došao na posao u 06,40 časova, a u 06,55 časova patrola PS Kladovo ga je privela – sprovela kao okrivljenog najpre u Osnovni sud u Negotinu, radi prisustva na glavnom pretresu u krivičnom predmetu K 281/14, a zatim u KPZ ... na izdržavanje kazne zatvora od 6 meseci. Tužilac nije dolazio na posao počev od 16.07.2015. godine, pa je tuženi pokrenuo postupak za otkaz ugovora o radu tako što je sačinio pismeno obaveštenje (upozorenje) na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, koje je dostavljač tuženog pokušao da dostavi tužiocu dana 31.07.2015. godine, ali niko od članova porodice nije hteo da preuzme dostavu. Tuženi je u svojim prostorijama sačinio belešku dana 31.07.2015. godine o nemogućnosti da se zaposlenom- tužiocu uruči upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, te je upozorenje istaknuto na oglasnoj tabli istog dana, a skinuto dana 10.08.2015. godine. Na isti način tuženi je dostavio i rešenje o otkazu ugovora o radu od 12.08.2015. godine, najpre bezuspešno na adresu prebivališta dana 12.08.2015. godine, a zatim je rešenje objavio na oglasnoj tabli istog dana i skinuo sa oglasne table dana 20.08.2015. godine, o čemu je sačinjena pisana službena beleška dana 12.08.2015. godine. Tužilac je u periodu od 16.07.2015. godine do 16.01.2016. godine bio na izdržavanju kazne zatvora u KPZ ..., po pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Negotinu K 368/13 od 05.03.2015. godine, kojom je oglašen krivim za krivično delo nasilje u porodici i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci, o čemu nije obavestio tuženog. Na izdržavanje kazne tužilac je pozvan dana 28.05.2015. godine, uz upozorenje da će u slučaju nedolaska biti priveden uz posredstvo policije. Ovaj poziv tužilac je primio dana 18.05.2015. godine. Dana 25.05.2015. godine podneo je molbu za odlaganje izrvršenja kazne koja je odbijena rešenjem Osnovnog suda u Negotinu od 25.05.2015. godine, koje je tužiocu uručeno dana 16.06.2015. godine. Na zahtev tužioca, a nakon povratka sa izdržavanja kazne zatvora dana 22.01.2016. godine tuženi je tužiocu ponovo uručio osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu. Tužbu u ovoj parnici podneo je dana 18.03.2016. godine.
Po nalaženju Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i tužbeni zahtev odbili.
Odredbom člana 179. stav 2. tačka 1. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 ...75/14) propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze, i to ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze. Poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu.
Odredbom člana 79. stav 1. tačka 5. i stav 2. Zakona o radu propisano je zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drukčije određeno, ako odsustvuje sa rada između ostalog i zbog izdržavanja kazne zatvora, odnosno izrečene mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere, u trajanju do šest meseci. Zaposleni kome miruju prava i obaveze iz stava 1. ovog člana ima pravo da se u roku od 15 dana od dana povratka sa izdržavanja kazne zatvora, odnosno mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere – vrati na rad kod poslodavca.
U konkretnom slučaju, tužilac je pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Negotinu K 368/13 od 05.03.2015. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci, koja se ima računati od dana stupanja na izdržavanje iste. Tužilac je prethodno pozvan da se dana 28.05.2015. godine lično javi u KPZ ... uz upozorenje da će u slučaju nedolaska biti priveden uz prisustvo policije. Poziv je primio dana 18.05.2015. godine, a dana 25.05.2015. godine podneo je molbu za odlaganje izvršenja kazne koja je odbijena rešenjem Osnovnog suda u Negotinu od 25.05.2015. godine, koje je tužiocu uručeno dana 16.06.2015. godine. Tužilac je u smislu odredbe člana 79. Zakona o radu trebalo da odmah nakon toga obavesti poslodavca o ovoj okolnosti i da podnese zahtev za mirovanje radnog odnosa, uz dostavljanje dokaza koje posedovao, i to pravnosnažne presude Osnovnog suda u Negotinu K 368/13 od 05.03.2015. godine i poziva da se lično javi u KPZ ... od 28.05.2015. godine sa upozorenjem da će u slučaju nedolaska biti priveden uz prisustvo policije, što tužilac nije učinio.
Pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da nisu bili ispunjeni uslovi za mirovanje radnog odnosa tužioca, te da je razlog za otkaz ugovora o radu neopravdano odsustovanje sa rada koji je propisan Pravilnikom o radu tuženog (član 134) i ugovorom o radu koji je tužilac zaključio sa tuženim dana 30.12.2009. godine ( član 9) opravdan, i da je otkazni akt tuženog zakonit.
Neosnovani su navodi u reviziji tužioca da mirovanje radnog odnosa zaposlenom nastaje imperativno- rešenjem poslodavca i donosi se onog momenta kada nastupi zakonom taksativno naveden razlog – osnov iz člana 79. stav 1. tačka 5. Zakona o radu, te da zakon ne propisuje obavezu podnošenja zahteva za mirovanje radnog odnosa, kao uslov za donošenje rešenja o mirovanju radnog odnosa, jer obaveza donošenja rešenja nastaje za poslodavca onog momenta kad nastupi zakonom taksativno naveden razlog – osnov.
Citiranom zakonskom odredbom određeno je kad dolazi do mirovanja i ponovnog aktiviranja radnog odnosa. Odluku o mirovanju radnog odnosa donosi poslodavac i ta odluka ima deklarativni karakter, jer samo utvrđuje nastalo stanje ukoliko su ispunjeni zakonom propisani uslovi koji su taksativno navedeni u članu 79. Zakona o radu, gde je pod tačkom 5. navedeni razlog koji se odnosi na izvršenje sankcija, odnosno izdržavanje kazne zatvora, izrečene mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere u trajanju do 6 meseci. Međutim, da bi poslodavac doneo odluku o mirovanju radnog odnosa zaposleni je dužan da o nastupanju uslova iz člana 79. stav 1. tačka 5. Zakona o radu obavesti poslodavca i podnese zahtev za mirovanje radnog odnosa, uz dostavljanje dokaza na osnovu kojih poslodavac može da donese rešenje o mirovanju, što tužilac u konkretnom slučaju nije učinio. Zbog toga nije osnovano ni pozivanje tužioca u reviziji da je tuženi znao i bio obavešten da je tužioca, pre početka radnog vremena, policija svojim vozilom po sudskom nalogu odvela u sud i da je tužilac iz policijske stanice pozvao zakonskog zastupnika tuženog i obavestio da ga je policija iznenada odvezla sa radnog mesta.
Neosnovani su i navodi u reviziji tužioca da je rešenje o otkazu ugovora o radu skinuto osmog dana od dana objavljivanja, zbog čega se ne može smatrati dostavljenim, s obzirom da je na zahtev tužioca posle povratka sa izdržavanja kazne zatvora dana 22.01.2016. godine tuženi tužiocu ponovo uručio osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu od kog dana su počeli da teku rokovi iz člana 195. Zakona o radu, odnosno rok za pokretanje spora za koji je sud u ovom postupku utvrdio da je ispoštovan.
Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić