
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3802/2023
31.10.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Manić, advokat iz ..., protiv tuženog „PODRUM NAŠ KUTAK“ doo sa sedištem u Beogradu, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4239/22 od 07.04.2023. godine, u sednici održanoj 31.10.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4239/22 od 07.04.2023. godine, u stavovima drugom trećem, petom i sedmom izreke.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjaljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4239/22 od 07.04.2023. godine u stavovima prvom, četvrtom i šestom izreke.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 22.11.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca AA iz ..., pa je poništeno rešenje o raskidu ugovora o radu tuženog „PODRUM NAŠ KUTAK“ doo Beograd, zavedeno pod brojem ../2014 od 18.06.2014. godine, kao nezakonito. Stavom drugim izreke utvrđeno je da je tužba tužioca povučena u delu tuženog zahteva koji se odnosi na isplatu naknade zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa do 18 mesečnih zarada, isplatu otpremnine, isplatu neisplaćenih mesečnih zarada za period od novembra meseca 2013. godine do juna meseca 2014. godine, kao i iznose na ime primljene pozajmice osnivača, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u delu tužbenog zahteva koji se odnosi na obavezu tuženog na uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje nadležnom Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srbije – Filijala Beograd, a u korist tužica, kao i odjavu sa zdravstvenog osiguranja istom Fondu za zdravstveno osiguranje – Filijala Beogad. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 61.750,00 dinara.
Rešenjem Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 24.12.2020. godine odbijen je predlog za vraćanje u pređašnje stanje podnet od strane tužioca dana 26.11.2018. godine, kao neosnovan.
Dopunskom presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 25.08.2022. godine, stavom prvim izreke, stavljeno je van snage rešenje sadržano u stavu drugom izreke presude istog suda P1 720/14 od 22.11.2018. godine. Stavom drugim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezan tuženi da tužiocu, na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa umesto vraćanja na rad isplati ukupan izno sod 66.000,00 dinara, koji predstavlja 3 mesečne zarade tužioca sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 22.11.2018. godine, kao dana presuđenja pa do konačne isplate. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu, na ime neisplaćene zarade za period od novembra 2013. godine do juna 2014. godine isplati pojedinačno navedene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog iznosa pa do isplate. Stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužiocu, na ime primljene pozajmice tužioca kao osnivača isplati ukupan iznos od 105.500,00 dinara i to pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog iznosa pa do isplate. Stavom petim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa umesto vraćanja na rad od traženog, a do dosuđenog iznosa, isplati iznos od još 330.000,00 dinara, koji predstavlja 15 mesečnih zarada tužioca sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, kao neosnovan. Stavom šestim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime otpremnine isplati iznos od 1.533.333,00 dinara zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.06.2014. godine pa do isplate.
Rešenjem Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 25.08.2022. godine odbačena je žalba tuženog izjavljena 27.01.2020. godine, kao nepotpuna.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4239/22 od 07.04.2023. godine, stavom prvim izreke, potvrđeno je rešenje Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 24.12.2020. godine i žalba tužioca odbijena, kao neosnovana. Stavom drugim i trećim izreke odbačene su žalbe tužioca izjavljene protiv rešenja Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 do 25.08.2022. godine i protiv presude Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 22.11.2008. godine u odnosu na stav prvi i drugi izreke, kao nedozvoljene. Stavom četvrtim izreke ukinuto je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 22.11.2018. godine i predmet u tom delu vraćen istom sudu na ponovni postupak. Stavom petim izreke potvrđena je dopunska presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 25.08.2022. godine u stavu drugom izreke u delu za glavni dug, u stavu petom i šestom izreke i žalba tužioca je odbijena kao neosnovana. Stavom šestim izreke preinačena je dopunska presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 25.08.2022. godine u delu stava drugog izreke za kamatu, pa je obavezan tuženi da tužiocu na iznos od 66.000,00 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 18.06.2014. godine pa do isplate. Stavom sedmim izreke odbačena je žalba tužioca izjavljena u odnosu na stav prvi, treći i četvrti dopunske presude Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 720/14 od 25.08.2022. godine, kao nedozvoljena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogreše primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu člana 408. i člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11....10/23), pa je utvrdio da je izjavljena revizija delimično neosnovana, a delimično nedozvoljena.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, u postupku nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene bilo koje odredbe Zakona o parničnom postupku, pa nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP na koju se u reviziji ukazuje.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio osnivač tuženog zajedno sa BB, a ugovorom o radu ../13 od 15.11.2013. godine zaključenim između tuženog, kao poslodavca i tužioca, kao zaposlenog, tužilac je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog sa 15.11.2013. godine sa punim radnim vremenom i utvrđena mu je zarada u visini od 22.000,00 dinara. Rešenjem o raskidu ugovora o radu tuženog ../2014 od 18.06.2014. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu broj .. od 15.11.2013. godine, jer je usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestala potreba za njegovim radom zbog smanjenja obima posla. Radni odnos tužiocu je prestao dana 18.06.2014. godine, a zarada, naknada zarade i druga primanja koja je zaposleni ostvario, a koja nisu isplaćena zaključno sa danom prestanka radnog odnosa, isplatiće se najkasnije u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.
Ugovorom o pozajmici broj ../13 od 02.12.203. godine zaključenog između tužioca i tuženog, tužilac je dao novčana sredstva u vidu pozajmice za likvidnost u iznosu od 105.000,00 dinara, a razlog pozajmice je osnivanje preduzeća i potrebna sredstva za nabavku opreme, robe, osnovnih sredstava i drugo. Tužilac je na račun tuženog u svrhu pozajmice osnivača za likvidnost uplatio iznose od 20.000,00 dinara, 55.500,00 dinara i 30.000,00 dinara. Tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog ukupno 7 meseci i 3 dana, a utvrđeno je da ima sina koji je rođen 27.10.2004. godine.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je poništio rešenje o raskidu ugovora o radu tuženog jer tuženi, pre otkaza ugovora o radu, tužiocu nije isplatio otpremninu. Takođe, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev za naknadu štete na ime izgubljenih zarada i za povraćaj uplaćene pozajmice, s obzirom da je tužilac dokazao da mu tuženi nije isplatio izgubljene zarade za traženi period i da tuženi tužiocu nije vratio pozajmljena novčana sredstva za likvidnost u cilju nabavke opreme, robe i ostalih sredstava. S obzirom da je poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu, a da je tužilac umesto vraćanja na rad tražio naknadu štete u smislu člana 191. stav 4. Zakona o radu, prvostepeni sud je zaključio, uzimajući u obzir dopunske kriterijume, da tužiocu pripada 3 neto zarade umesto vraćanja na rad, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22.11.2018. godine kao dana presuđenja, dok je za veće traženje do traženih maksimalnih iznosa od 18 zarada tužbeni zahtev odbijen, kao previsoko opredeljen. Zahtev tužioca kojim je tražio isplatu otpremnine prvostepeni sud je odbio kao neosnovan, jer je poništajem rešenja kojim je tužilac proglašen tehnološkim viškom otpao osnov, odnosno njegovo pravo na isplatu otpremnine po tom osnovu, imajući u vidu činjenicu da je pomenuto pravo supstituisano reintegracijom, odnosno zahtevom za naknadu štete umesto vraćanja na rad.
Prvostepeni sud je odbio predlog za vraćanje u pređašnje stanje koje je tužilac podneo 26.11.2018. godine zbog propuštanja ročišta na kome je zaključena rasprava, a na koje nije pristupio iz zdravstvenih razloga i kojim predlogom je izvršio opoziv delimičnog povlačenja tužbe, s obzirom da je na ročištu na kome je zaključena glavna rasprava bio prisutan punomoćnik tužioca, koji je preduzimao radnje u postupku u granicama punomoćja i te radnje su imale isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela i sama stranka, u smislu člana 86. Zakona o parničnom postupku.
Drugostepeni sud je potvrdio odluke prvostepenog suda u delu koji se odnosi na poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, isplati naknadi štete umesto vraćanja na rad i isplati otpremnine prihvatajući u svemu razloge koje je naveo prvostepeni sud. Drugostepeni sud je odluku od zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade štete umesto vraćanja na rad preinačio u delu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, tako što je obavezao tuženog da tužiocu na dosuđeni iznos isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 18.06.2014. godine, kao dana nastanka štete donošenjem nezakonitog rešenja o otkazu ugovora o radu. Takođe, potvrđeno je prvostepeno rešenje kojim je odbijen predlog tužioca za vraćanje u pređašnje stanje, odbačene žalbe tužioca izjavljene protiv prvostepenog rešenja o odbačaju žalbe tuženog i protiv odluke o povlačenju tužbe iz stava prvog i drugog izreke prvostepene presude od 22.11.2018. godine, kao i protiv dopunske prvostepene presude od 25.08.2022. godine.
Pravilno je drugostepeni sud odlučio donoseći pobijanu presudu u stavovima drugom, trećem, petom i sedmom izreke pobijane presude, za svoju odluku je dao dovoljne i jasne razloge, koji u svemu prihvata i Vrhovni sud. Naime, tužilac nema pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv rešenja kojim je odbačena žalba tuženog, niti ima pravni interes za izjavljivanje žalbe u odnosu na stav prvi i drugi izreke prvostepene presude od 22.11.2018. godine, s obzirom da je prvostepeni sud prihvatio opoziv delimičnog povlačenja tužbe i o tužbenom zahtevu za isplatu naknade štete umesto vraćanja na rad, isplatu otpremnine, isplatu neisplaćenih mesečnih zarada za period od novembra 2013. do jula 2014. godine i za iznose primljene pozajmice osnivača, te u delu tužbenog zahteva koji se odnosi na uplatu doprinosa, odlučio dopunskom presudom od 25.08.2022. godine.
Revizija tužioca izjavljena protiv stava prvog, četvrtog i šestog izreke pobijane presude nije dozvoljena. Naime, rešenje kojim je odlučeno o vraćanju u pređašnje stanje nije rešenje kojim se okončava postupak, pa revizija nije dozvoljena u smislu člana 420. st. 1. ZPP. Tužilac nema pravni interes za izjavljivanje revizije protiv stava šestog izreke jer je u tom delu uspeo u drugostepenom postupku. Rešenje o troškovima postupka je ukinuto, zbog čega je revizija tužioca i u tom delu odbačena, imajući u vidu da rešenje o troškovima postupka nije pravnosnažno već o troškovima postupka treba ponovno da odluči prvostepeni sud.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. i člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Tužilac nije uspeo u revizijskom postupku, zbog čega nema pravo na naknadu troškova tog postupka koje je tražio i opredelio u reviziji, a u smislu člana 153. i 154. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je odlučeno kao u stavu trećem izreke, a na osnovu člana 165. istog Zakona.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković