
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3838/2023
24.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića, Vesne Subić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetislav Bojović, advokat iz ..., protiv tuženog Privredno društvo za projektovanje, proizvodnju i opremanje „Belim industries“ doo Beograd, čiji je punomoćnik Slobodan Momčilović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3367/21 od 08.04.2022. godine, u sednici održanoj 24.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3367/21 od 08.04.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3367/21 od 08.04.2022. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1851/16 od 17.06.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati na ime devizne dnevnice za službeno putovanje u Kuvajt, za period od 12.04.2015. godine do 29.04.2015. godine, glavni dug od 1.209,94 USD zajedno sa kamatom na ovaj iznos u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena počev od 19.05.2015. godine kao dana dospelosti obaveze do isplate po srednjem kursu NBS u trenutku isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužilja da tuženom isplati naknadu štete prema pojedinačno opredeljenim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja protivtužbe do isplate i to na ime isplaćenih dnevnica za službeno putovanje u Kuvajt od 12.04.2015. godine do 29.04.2015. godine, na ime štete nastale zadržavanjem imovine tuženog nakon prestanka radnog odnosa i amortizacijom iste imovine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 80.218,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3367/21 od 08.04.2022. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke za iznos glavnog duga, u stavu drugom i trećem izreke i žalba tuženog u tom delu odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, za kamatu i obavezan tuženi da tužilji na iznos glavnog duga od 1.209,94 USD islati kamatu po domicilnoj stopi centralne banke zemlje valute uvećane za 8% poena po Zakonu o zateznoj kamati od 19.05.2015. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. ZPP.
Tužilja je podnela odgovor na reviziju. Troškove revizijskog postupka je tražila i opredelila.
U ovoj parnici, tužilja zahtevom tužbe traži naknadu štete na ime neisplaćenih deviznih dnevnica za službeno putovanje u Kuvajt za period od 12.04.2015. godine do 29.04.2015. godine dok tuženi zahtevom protivtužbe naknadu štete na ime isplaćenih deviznih dnevnica za službeno putovanje tužilje u Kuvajt za period od 12.04.2015. godine do 29.04.2015. godine i na ime zadržavanja imovine tuženog nakon prestanka radnog odnosa i amortizacije iste imovine, a nižestepenim presudama odlučeno je delimičnim usvajanjem zahteva tužbe uz istovremeno odbijanje zahteva protivtužbe.
Po oceni Vrhovni sud u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, jer su odluke nižestepeni sudova o osnovanosti tužbenog zahteva u skladu sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava - Zakona o radu i Zakona o obligacionim odnosima, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava. Tužena uz reviziju nije pružila dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen ni zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Osim toga, navodima revizije se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, uz isticanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, što nisu razlozi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 26.08.2016. godine, a protivtužba 28.11.2016. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela po tužbi je 127.769,00 dinara, a po protivtužbi 147.114,82 dinara.
S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela, po tužbi i po protivtužbi, ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe odnosno protivtužbe, to je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Zahtev tužilje za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, odbijen je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer odgovor na reviziju nije potreban radi vođenja parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković