
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3857/2019
21.01.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marina Đokić, advokat iz ..., protiv tuženog Lovačkog udruženja „Soko“ iz Bajine Bašte, čiji je punomoćnik Dejan Nešić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1096/19 od 21.05.2019. godine, u sednici održanoj 21.01.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1096/19 od 21.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Užicu, Sudska jedinica u Bajinoj Bašti P1 527/17 od 08.02.2019. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi na radno mesto prema stepenu i vrsti stručne spreme tužioca. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 198.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1096/19 od 21.05.2020. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tuženog za dosuđenje troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju i dopunu revizije, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14 i 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog bio zaposlen na neodređeno vreme na poslovima ... u lovištu LU „Soko“. Tuženi je dana 25.01.2015. godine tužiocu dostavio upozorenje broj ../15 o postojanju razloga za otkaz utovora o radu od strane poslodavca zbog nesavesnog i nemarnog izvršavanja radnih obaveza i kršenja radne discipline od strane zaposlenog. Rešenjem tuženog broj ../2015 od 21.12.2015. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu i Aneks ugovora o radu od 20.04.2015. godine, zbog povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu i zbog nepoštovanja radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 1. i tačka 8. Zakona o radu. Presudom Osnovnog suda u Užicu – Sudska jedinica Bajina Bašta P1 50/16 od 16.12.2016. godine, poništeno je kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 21.12.2015. godine i tuženi obavezan da tužioca vrati na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 613/17 od 12.09.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u delu prvog stava izreke u kome je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu, dok je u delu prvog stava izreke, kojim je obavezan tuženi da tužioca vrati na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, ukinuta. U ponovljenom postupku, prvostepeni sud je utvrdio da je tužiocu otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu i zbog nepoštovanja radne discipline iz stava 3. tačka 1. i tačka 8. istog člana, taksativno navedenih u osporenom rešenju o otkazu ugovora o radu. Tužilac se na dostavljeno upozorenje izjasnio tako što je negirao da je navedene povrede učinio.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, potvrđena je prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad, na radno mesto koje odgovara njegovom stepenu i vrsti stručne spreme, zbog nepostojanja osnova za prestanak radnog odnosa. Sudovi su zaključili da tužilac nije učinio povredu radnih obaveza koje su mu spornim rešenjem stavljene na teret, taksativno navedenih u rešenju o otkazu ugovora o radu, pa su primenom člana 191. st. 1. Zakona o radu, usvojili tužbeni zahtev.
Pravne posledice nezakonitog otkaza regulisane su odredbama člana 191. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05...75/14), kojim je u stavu 1. do 4. propisano da ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplati pripadajući doprinos za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio.
Odredbom člana 191. stav 7. istog zakona propisano je da ako sud u toku postupka utvrdi da je postojao osnov za prestanak radnog odnosa, ali da je poslodavac postupio suprotno odredbama zakona kojima je propisan postupak za prestanak radnog odnosa, sud će odbiti zahtev zaposlenog za vraćanje na rad, a na ime naknade štete dosudiće zaposlenom iznos do šest zarada zaposlenog.
Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi odlučili kada su usvojili tužbeni zahtev za vraćanje tužioca - zaposlenog na rad, nalazeći da nije postojao osnov za prestanak radnog odnosa tužiocu, koji bi bio uslov za primenu člana 191. stav 7. Zakona o radu, odnosno da tužilac nije učinio povrede radne obaveze i nepoštovanje radne discipline koje su mu spornim rešenjem tuženog stavljene na teret. Naime, nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili da tužilac nije nesavesno i nemarno izvršavao radne obaveze, odnosno da nije postupao mimo radnih naloga i da nije bilo primedbi na njegov rad, niti je tuženi dokazao da je tužilac učinio povrede koje su mu osporenim rešenjem stavljene na teret, zbog čega je osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu poništeno kao nezakonito i pravilno odlučeno da tužilac bude vraćen na rad.
S tim u vezi nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Ostalim navodima revizije ponavljaju se žalbeni navodi koji su već bili pravilno ocenjeni od strane drugostepenog suda i osporava se ocena izvedenih dokaza zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 1. ZPP, te ih ovaj sud neće detaljno obrazlagati u skladu sa odredbom člana 414. stav 2. ZPP.
Na osnovu izloženog, primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić