
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 386/2015
Rž 132/2015
26.06.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u radnom stporu tužioca T.Đ. iz P. koga zastupa B.P., advokat iz N.S. protiv tuženog PD P.t. – t. DOO iz N.S., koga zastupa M.Ć., advokat iz N.S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 723/2014 od 28.05.2014. godine, po žalbi tuženog izjavljenoj protiv rešenja istog suda R4 121/2014 od 20.10.2014. godine, u sednici veća održanoj 26.06.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
I ODBIJA SE kao neosnovana žalba tuženog i POTVRĐUJE rešenje Apelacionog suda u Novom Sadu R4 121/2014 od 20.10.2014. godine.
II ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 723/2014 od 28.05.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 950/2013 od 16.01.2014. godine obavezan je tuženi da tužiocu isplati 229.968,11 dinara sa pripadajućom kamatom na iznos od 176.216,82 dinara počev od 19.12.2013. godine i da izvrši uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za period od 01.09.2011. godine pa do 10.05.2013. godine, na iznose uvećane zarade po osvnovu smenskog rada. Obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 82.697,00 dinara sa pripadajućom kamatom počev od 16.01.2014. godine.
Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 723/2014 od 28.05.2014. godine odbio kao neosnovanu žalbu i prvostepenu presudu potvrdio.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni sud u Novom Sadu rešenjem R4 br. 121/2014 od 20.10.2014. godine nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu da odluči o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 723/2014 od 28.05.2014. godine na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Protiv navedenog rešenja tuženi je žalbu blagovremeno izjavio, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje na osnovu člana 386. a u vezi člana 402. i 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011, 49/2013-US i 74/2013-US) koji se primenjuje na osnovu člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 55/2014) pa je utvrdio da žalba tuženog nije osnovana.
U postupku po žalbi radi ocene izuzetne dozvoljenosti revizije nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 1 do 3, 5, 7. i 9. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu odredbe člana 386. stav 3. ZPP a u vezi člana 402. ZPP.
Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ukazuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za dozvoljenost revizije iz člana 404. ZPP.
Naime, po oceni Vrhovnog kasacionog suda u pobijanom rešenju je pravilno primenjena odredba člana 404. stav 1. ZPP, kada nije prihvaćen predlog da se Vrhovnom kasacionom sudu predloži odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj, jer tuženi uz svoj predlog za izuzetnu dozvoljenost revizije nije priložio dokaz da je u identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji apelacioni sud doneo različite odluke, koje se zasnivaju na identičnom činjeničnom stanju, zbog čega bi bilo potrebno ujednačenje sudske prakse.
Takođe, pravilan je zaključak Apelacionog suda da tuženi pobijanom presudom nije doveden u bitno različit položaj, što bi ukazivalo na postojanje povrede prava na pravično suđenje u smislu člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Pri tome, neophodno je konstatovati da i sa stanovišta ovog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci rešenja u stavu I na osnovu odredbe člana 401. stav 1. tačka 2. ZPP u vezi odredbe člana 404. stav 3. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao i dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja, na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, a u vezi člana 413. ZPP, pa je utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Tužba je podneta 10.05.2013. godine. Predmet tužbenog zahteva je isplata razlike između isplaćene i pripadajuće zarade, na ime uvećanja zarade po osnovu rada u smenama.
Drugostepena presuda doneta je 28.05.2014. godine.
Odredbom člana 441. ZPP je propisano da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U sporovima o novčanom potraživanju iz radnog odnosa revizija je dozvoljena samo pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili potraživanje u novcu, predaju stvari ili neku drugu činidbu ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude u iznosu od 220.268,11 dinara ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu II izreke.
Predsednik veća-sudija
Snežana Andrejević,s.r.