
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3903/2023
26.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Tamara Janković, advokat iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „Ljuba Stanković“ iz Beočina, koju zastupa Pravobranilaštvo Opštine Beočin, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1742/23 od 27.06.2023. godine, u sednici veća održanoj 26.04.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1742/23 od 27.06.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1742/23 od 27.06.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2785/21 od 10.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je primarni tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da sud obaveže tuženu da joj za period od 01.09.2018. godine do 31.07.2021. godine isplati na ime naknade troškova za ishranu u toku rada 68.481,23 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 55.028,78 dinara počev od 29.09.2022. godine do isplate i na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora 101.694,42 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 81.979,91 dinar počev od 29.09.2022. godine do isplate, kao i da obaveže tuženu da tužilji naknadi troškove parničnog postupka sa kamatom. Stavom drugim izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da joj na ime doplate do iznosa do minimalne zarade za period od 01.09.2018. godine do 31.07.2021. godine isplati 170.175,65 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 137.008,66 dinara počev od 29.09.2022. godine do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka sa kamatom. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknade troškove postupka od 41.250,00 dinara sa kamatom. Stavom četvrtim izreke, tužilja je oslobođena plaćanja troškova sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1742/23 od 27.06.2023. godine, odbijena je žalba tužilje, a prvostepena presuda potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužilja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odlučuje kao o posebnoj reviziji primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011 ... 10/2023), Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.
Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je isplata razlike zarade zbog manje isplaćene naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Odluke nižestepenih sudova, kojima je odbijen tužbeni zahtev za isplatu navedenih naknada, u skladu su sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Iz ovih razloga, u konkretnom slučaju, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, odnosno nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke. Takođe, revizija tužilje je izjavljena i zbog bitne povrede postupka, ali to ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 17.09.2021. godine, a pobijana vrednost predmeta spora je 170.175,65 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud, primenom člana 403. stav 3. ZPP, našao da je revizija tužilje nedozvoljena.
Na osnovu izloženog, primenom člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
3
VG