![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3937/2022
02.03.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Živković, advokat iz ..., protiv tuženog Holding korporacija „Krušik“ a.d. Valjevo, koga zastupa punomoćnik Nikola Urošević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i preobražaja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 131/22 od 18.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 02.03.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 131/22 od 18.03.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 226/21 od 26.10.2021. godine usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog od 26.03.2021. godine, kojim je tužilji otkazan Ugovor o radu zbog prestanka potrebe za radom tužilje na više različitih projekata i utvrđeno da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog počev od 08.08.2019. godine na radnom mestu „BB“ što je tuženi dužan da prizna i tužilju vrati na rad. Obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 52.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 131/22 od 18.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 226/21 od 26.10.2021. godine.
Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i odredbe člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP.
Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu u granicama revizijskih navoda, u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tuženog izjavljena protiv drugostepene presude dozvoljena, ali neosnovana.
U postupku donošenja drugostepene presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Drugostepena presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se paušalno ukazuje revizijom tuženog. Revizija ne može da se izjavi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP u smislu odredbe člana 407. stav 1. tačka 1, 2. i 3. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zasnovala radni odnos kod tuženog na osnovu Ugovora o radu od 04.08.2017. godine na određeno vreme u periodu od 07.08.2017. do 31.08.2017. godine, na poslovima „BB“. Nakon toga tužilja je sa tuženim zaključila više sukcesivnih ugovora o radu na određeno vreme, koji je prema poslednjem zaključenom Aneksu od 01.05.2018. godine trajao do 30.06.2018. godine. Tužilja je potom zaključila Aneks ugovora o radu 22.06.2018. godine, kojim joj je produžen rad zbog potrebe realizacije projekta po ugovoru broj ../16. Počev od Aneksa 03.10.2019. godine, tužilja je raspoređena na radno mesto „VV“ za period od 01.10.2019. do 30.11.2019. godine, a zatim je zaključila više Aneksa ugovora o radu samo u pogledu trajanja radnog odnosa, radi realizacije projekta po ugovoru broj ../16, te od 23.03.2020. godine radi realizacije projekta po više ugovora .., .., .., .. i .., da bi rešenjem tužene od 26.03.2021. godine tužilji prestao radni odnos sa 31.03.2021. godine, zbog prestanka potrebe za radom tužilje na više različitih projekata.
Nižestepeni sudovi su stanovišta da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za preobražaj radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, budući da nije postojao osnov zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme, u skladu sa odredbom člana 33. stav 1. tačka 7. Zakona o radu, pa su u smislu odredbe člana 37. stav 6. Zakona o radu ispunjeni uslovi da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme. Pored navedenog, Aneksi kojima se predviđa rad na projektu, zaključeni su suprotno članu 37. stav 4. tačka 2. Zakona o radu. Na temelju tako iznetih razloga, nižestepeni sudovi su poništili, kao nezakonito, rešenje tuženog kojim je tužilji utvrđen prestanak radnog odnosa.
Vrhovni kasacioni sud je stanovišta da je pobijana presuda doneta pravilnom primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje.
Odredbom člana 37. Zakona o radu( „Službeni glasnik RS“ broj 24/05...75/14) propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba (stav 1), poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1.ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2), izuzetno od stava 2.ovog člana, ugovor o radu na određeno vreme može da se zaključi za rad na projektu čije je vreme unapred određeno, najduže do završetka projekta (stav 4. tačka 2), ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).
Ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme u skladu sa odredbom člana 37. stav 1. Zakona o radu, a za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili nastupanjem određenog događaja za vreme trajanja tih potreba. Radni odnos zasnovan na određeno vreme, u skladu sa stavom 2. iste odredbe, ne može trajati duže od 24 meseca. Izuzeci od vremenskog ograničenja trajanja radnog odnosa na određeno vreme propisani su odredbom istog člana u stavu 4. Jedan od izuzetaka propisan u tački 2. jeste rad na projektu čije je vreme unapred određeno, a najduže do završetka projekta.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je svo vreme kod tuženog obavljala iste poslove do prestanka radnog odnosa 31.03.2021. godine. Imajući u vidu da je tužilja te poslove obavljala preko dve godine, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da nije reč o povećanom obimu posla koji je iziskivao angažman tužilje, niti završetku projekta, već je potreba za poslovima tužilje bila stalna. Zaključivanjem više ugovora na određeno vreme tuženi je postupao protivno odredbama zakona kojima je regulisan rad na određeno vreme, čime je zloupotrebio prava poslodavca. S obzirom na to da je tužilja neprekidno radila više od dve godine na istim poslovima, a nakon 08.08.2019. godine, kada je trebalo da joj prestane radni odnos nastavila je da radi kod tuženog po novom ugovoru o radu, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je došlo do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme dana 08.08.2019. godine, u smislu člana 37. stav 1. i 6. Zakona o radu. Zato su neosnovani revizijski navodi tuženog kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Revizijski navodi da je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme usled povećanog obima posla i realizacije projekta tuženog po ugovorima, su bez uticaja. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda navedena okolnost nema značaja, zato što je do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme došlo istekom 24 meseca rada tužioca na istim sistematizovanim poslovima na kojima je postojala stalna potreba za radom tužilje.
S obzirom na to da je tužilji radni odnos na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme to je pravilno, kao nezakonito, poništeno osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa zbog isteka roka na koji je zasnovan, jer se preobraženi radni odnos, sada kao radni odnos na neodređeno vreme, ne može zakonito otkazati zbog proteka vremena.
Kako se ostalim navodima revizije osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407.stav 2. ZPP. to je primenom člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić