Rev2 3938/2019 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3938/2019
12.11.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivona Stanković Miljković, advokat iz ..., protiv tužene Ugostiteljsko-turističke škole iz Beograda, čiji je punomoćnik Snežana Kočović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2676/2018 od 21.03.2019. godine, u sednici od 12.11.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2676/2018 od 21.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. 2572/16 od 26.04.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se poništi kao nezakonito rešenje tužene o prestanku radnog odnosa od 30.09.2016. godine i tužena obaveže da tužilju vrati na rad i naknadi joj troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 121.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2676/2018 od 21.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl. 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11 ... 87/18) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se određeno ne ukazuje na bitne povrede postupka zbog kojih se revizija može podneti, u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je sa tuženim zaključivala više ugovora o radu na određeno vreme na poslovima higijeničara radi zamene odsutnog zaposlenog, s tim što je prvi ugovor o radu na određeno vreme zaključen 07.11.2012. godine, a poslednji ugovor o radu na određeno vreme bio je zasnovan 03.11.2013. godine, do preuzimanja zaposlenog odnosno do konačnosti odluke o izboru kandidata po konkursu. Pobijanim rešenjem o prestanku radnog odnosa od 30.09.2016. godine tužilji je prestao radni odnos sa 03.10.2016. godine, zbog prestanka potrebe za njenim radom. Rešenje je doneto sa pozivom na član 175. stav 1. tačka 1. Zakona o radu i član 16. Pravilnika o kriterijumima i standardima za finansiranje ustanove koja obavlja delatnost srednjeg obrazovanja i vaspitanja. Ovim Pravilnikom je predviđeno da se broj zaposlenih na poslovima održavanja higijene u školi utvrđuje u zavisnosti od veličine i vrste školskog prostora i načina grejanja, te da škole sa centralnim sistemom grejanja na 450 m2 imaju jednog zaposlenog na poslovima održavanja higijene. Sistematizacijom radnih mesta tužene od 29.09.2016. godine utvrđen je broj zaposlenih za poslove održavanja higijene. Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o kriterijumima i standardima za finansiranje ustanove koja obavlja delatnost srednjeg obrazovanja i vaspitanja smanjen je broj higijeničara kod tužene na neodređeno vreme, a odlukom Školskog odbora tužene od 21.06.2016. godine imenovana je komisija za izradu rang liste i utvrđenje predloga zaposlenih za čijim je radom prestala potreba, a koje su zaposlene na neodređeno vreme. Tri zaposlene higijeničarke na neodređeno vreme proglašene su tehnološkim viškom, nakon čega su dve zaposlene sporazumom o preuzimanju preuzete kod tužene na radnom mestu radnika za održavanje higijene na neodređeno vreme, čija plata se finansira iz sopstvenih sredstava uz saglasnost zaposlenog, na osnovu ugovora o radu od 01.10.2016. godine. Nakon prijema rešenja o otkazu ugovora o radu tužilja je izjavila prigovor školskom odboru, o kome nije odlučeno. Pre prestanka radnog odnosa, tužena je tužilji ponudila obavljanje poslova kuhinjske radnice u školskoj radionici hotela „BB“ u Beogradu, koju ponudu tužilja nije prihvatila.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje za poništaj rešenja tužene o prestanku radnog odnosa i vraćanje na rad tužene.

U postupku je utvrđeno da je Pravilnikom o izmenama i dopunama pravilnika o kriterijumima i standardima za finansiranje ustanova koja obavljaju delatnost srednjeg obrazovanja i vaspitanja smanjen broj higijeničarki kod tužene na neodređeno vreme, nakon čega je tužena obavila bodovanje higijeničarki zaposlenih na neodređeno vreme i donela rešenja kojima je tri zaposlene na neodređeno vreme proglasila tehnološkim viškom i stavila na listu za preuzimanje, i preuzela ih sporazumom o preuzimanju zaposlenih sa liste zaposlenih za čijim radom je prestala potreba. Budući da je tužilja sa tuženom zaključila ugovor o radu od 03.11.2013. godine na određeno vreme do pruzimanja zaposlenog odnosno do konačnosti odluke o izboru kandidata po konkursu radi zamene odsutnog radnika, proizilazi da je preuzimanjem radnika nakon sprovedenog bodovanja nastupio otkazni razlog iz rešenja koje je tužilja sa tuženim zaključila na određeno vreme. S obzirom na navedeno, tužilji je zakonito otkazan ugovor o radu od 03.11.2013. godine, s obzirom da je istekao rok za koji je radni odnos na određeno vreme bio zasnovan, u smislu člana 175. stav 1. tačka 1. nevažećeg Zakona o radu. Tužena je prethodno sprovela postupak u skladu sa čl. 130. i 131. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja važećeg u spornom periodu, pa iz svega navedenog proizilazi da je pobijano otkazno rešenje zakonito, i tužena nije u obavezi da tužilju vrati na rad, u smislu člana 191. stav 1. Zakona o radu.

S obzirom na navedeno, neosnovano se revizijom ukazuje da je tužena sprovela nezakonit i simulovani postupak tehnološkog viška, jer je u postupku utvrđeno da je tužena postupala u svemu u skladu sa čl. 5. i 6. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovina učenika i pravilnikom o izmenama i dopunama pravilnika o kriterijumima i standardima za finansiranje ustanove koja obavlja delatnost srednjeg obrazovanja i vaspitanja.

Iz navednih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić