Rev2 3951/2019 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3951/2019
03.06.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz sela ... i BB iz ..., koje zastupa punomoćnik Nemanja Jolović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 329/17 od 23.01.2019. godine, u sednici veća održanoj 03.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 329/17 od 23.01.2019. godine i predmet VRAĆA istom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2881/12 od 19.06.2013. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužiocima naknadi štetu na ime neisplaćene zarade za period od 01.04.2006. godine do 01.09.2009. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa neisplaćene zarade, pa do konačne isplate, bliže određene ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocima obračuna i uplati doprinose za obavezno penzijsko, zdravstveno i invalidsko osiguranje za period od 01.04.2006. godine do 01.09.2009. godine, na iznos iz stava prvog izreke presude, i to doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu PIO, doprinose za zdravstveno osiguranje RF za zdravstveno osiguranje i doprinose na ime naknade za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 40.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 329/17 od 23.01.2019. godine, stavom prvim izreke ukinuta je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca i obavezana tužena da tužiocima isplati na ime neisplaćene zarade i neisplaćenog toplog obroka za period od 01.04.2006. godine do 01.09.2009. godine, u neto iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa neisplaćene zarade i toplog obroka, pa do konačne isplate, pojedinačne opredeljene iznose bliže određene ovim stavom izreke. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocima obračuna i uplati doprinose za obavezno penzijsko, zdravstveno i invalidsko osiguranje i doprinose na ime naknade za slučaj nezaposlenosti, za period od 01.04.2006. godine do 01.09.2009. godine, na iznose iz stava prvog izreke ove presude i to doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu PIO, doprinose za zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i doprinose na ime naknade za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocima na ime naknade troškova parničnog postupka nastalih pred prvostepenim sudom isplati iznos od 488.279,82 dinara. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužiocima na ime troškova drugostepenog postupka isplati ukupan iznos od 269.750,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužene osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su od 1992. godine, odnosno 1993. godine, bili u radnom odnosu kod tužene u Centru za odbranu Prištine i to tužilac AA na radnom mestu ... Odeljenja u Ministarstvu odbrane, Odeljenje za odbranu ..., kao viši referent, a tužilac BB na radnom mestu opšti ... poslovi u Odseku za odbranu ... . Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta u Ministarstvu odbrane SCG od 03.02.2006. godine, ukinut je Centar za odbranu Prištine, kao i radna mesta na kojima su tužioci bili raspoređeni. Nakon toga, tužioci su odbili da pređu u civilnu zaštitu Opštine Zubin Potok, a tužena im je tek rešenjima od 29.08.2011. godine, rešila radnopravi status tako što je tužilac AA raspoređen na rad u upravi Regionalnog centra MO ..., a tužilac BB raspoređen na rad u Centar MO ... .

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da su tužioci u spornom periodu i dalje bili u radnom odnosu kod tužene, s obzirom da tužena nije dokazala da tužioci nisu radili, odnosno faktički obavljali rad u utuženom periodu, iz kog razloga im ne bi pripadala plata, pa je usvojio tužbeni zahtev tužilaca, kako za isplatu plata, tako i za uplatu doprinosa.

Drugostepeni sud je nakon održane rasprave utvrdio da u navedenom spornom periodu tužioci nisu dobili rešenja kojima bi bio regulisan njihov radnopravni status, te im je na taj način tužena pričinila materijalnu štetu, iz kog razloga je usvojio zahteve tužilaca i obavezao tuženu da tužiocima isplati dosuđene iznose na ime neisplaćenih plata i toplog obroka, čiju visinu je utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka od 11.12.2018. godine.

Osnovano se revizijom tuženog ukazuje da je drugostepeni sud, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, učinio bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 135. stav 1. i 270. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jer nalaz i mišljenje veštaka za ekonomsko finansijsku oblast Jovanke Kosanović od 11.12.2018. godine, na kome je drugostepeni sud zasnovao pobijanu presudu, nije dostavio zastupniku tužene. Naime, iz spisa proizlazi da je drugostepeni sud u ponovljenom postupku, radi utvrđivanja visine naknade štete, angažovao veštaka Jovanku Kosanović, koja je svoj nalaz i mišljenje dostavila sudu u pismenoj formi. Taj nalaz dostavljen je punomoćniku tužilaca i tuženoj – Ministarstvu odbrane, a ne zakonskom zastupniku tužene kako je to propisano članom 135. stav 1. ZPP. U situaciji kada je drugostepeni sud usvojio zahteve tužilaca i dosudio im naknadu štete u visini iznosa neisplaćenih plata i toplog obroka utvrđenoj prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka, a koji nije dostavljen zakonskom zastupniku tužene, učinio je navedenu povredu postupka, jer nije primenio odredbe iz člana 135 stav 1. i 270. stav 2. ZPP, koje nalažu da ako stranka ima zakonskog zastupnka dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku, ako u zakonu nije drugačije propisano, te da se strankama nalaz i mišljenje dostavlja najkasnije osam dana pre zakazane rasprave.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti povredu na koju je uzkazano, imajući u vidu date primedbe u ovom rešenju, te pravilnom primenom materijalnog prava ponovo odlučiti o zahtevu tužilaca u ovoj parnici, vodeći računa i o tome da Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o odbrani, koji je stupio na snagu 06.02.2015. godine, Vojno pravobranilaštvo ima položaj zastupnika tužene Republike Srbije-Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 415. stav 1. i 416. stav 2. ZPP i ukinuo presudu apelacionog suda.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić