Rev2 4003/2019 3.5.14

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4003/2019
15.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr. Dragiše B. Slijepčevića, predsednik veća, Jasmine Stamenković i dr. Ilije Zindovića, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vojislav Džoković, advokat iz ..., protiv tuženog Opšta bolnica Valjevo, koga zastupa punomoćnik Saša Drajić, advokat iz ..., radi ništavosti, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 br. 204/19 od 02.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 15.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 br. 204/19 od 02.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 br. 204/19 od 02.10.2019. godine u pobijanom delu preinačena je prvostepena presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 br. 67/18 od 27.11.2018. godine tako što je utvrđena ništavost člana 5. tačka 5.6 Ugovora o radu br. ... od ...2017. godine zaključenog između parničnih stranaka i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove prvostepenog postupka i postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude blagovremenu i po odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP dozvoljenu reviziju izjavio je tuženi zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju. Predložio je odbačaj revizije kao nedozvoljene ili odbijanje kao neosnovane. Troškove za odgovor nije tražio ni opredelio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP i odlučio da revizija tuženog nije osnovana.

Drugostepena presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službneoj dužnosti. Revizijom se ne ukazuje na postojanje drugih bitnih povreda postupka koje su propisane odredbom člana 407. ZPP kao razlog za izjavljivanje revizije.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je bio zaposlen kod prethodnika tuženog na radnom mestu ... po osnovu Ugovora o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti od ...2007. godine. Tim ugovorom je predviđeno da je radni odnos zasnovan sa punim radnim vremenom od 36 sati nedeljno, da se osnovna zarada utvrđuje na osnovu cene rada za najjednostavniji rad i koeficijenta propisanog Uredbom i da zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj zakonom, kolektivnim ugovorom i opštim aktom poslodavca. Posle statusnih promena, izdvajanja organizacionih jedinica u sastavu Zdravstvenog centra Valjevo, tužilac je nastavio da radi u Opštoj bolnici Valjevo, kao posebnom pravnom subjektu, na radnom mestu ... . Ugovorom o radu br. ... od ...2017. godine u članu 2. je predviđeno da tužilac poslove na svom radnom mestu obavlja sa skraćenim radnim vremenom od 36 časova nedeljno. Članom 5. je propisano pravo na odgovarajuću platu koja se utvrđuje na osnovu osnovice i koeficijenta koje propisuje Vlada Republike Srbije i da zaposleni ima pravo na dodatke na platu u visini utvrđenoj zakonom, kolektivnim ugovorom i opštim aktom poslodavca. Spornom odredbom člana 5. tačka 5.6 predviđeno je da se osnovna plata i dodaci na platu računaju na prosečan fond časova od 174 mesečno.

Na osnovu ovako utvrđenih činjenica, prvostepeni sud je odbio primarni zahtev tužioca za utvrđenje ništavosti Ugovora o radu ...2017. godine sa razloga što nije protivan članu 103. ZOO. Usvojio je eventualni zahtev da se poništi kao nezakonit isti ugovor jer nije ispoštovana procedura propisana odredbama članova 171. i 172. Zakona o radu.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu tako što je delimično usvojio primarni tužbeni zahtev i utvrdio ništavost odredbe člana 5. tačka 5.6 spornog Ugovora o radu, dok je u preostalom delu zahtev za utvrđivanje ništavosti celog ugovora i zahtev za poništaj istog ugovora odbio kao neosnovane. Po stanovištu drugostepenog suda odredba člana 5. tačka 5.6 spornog Ugovora o radu je suprotna odredbama 37. i 38. stav 2. i 96. PKU za zadravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, AP Vojvodina i jedinica lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“ 1/15) kojima je ustanovljeno pravo zaposlenima u zdravstvenoj ustanovi sa skraćenim radnim vremenom da ostvaruju prava iz radnog odnosa kao da rade puno radno vreme.

Neosnovano se revizijskim navodima ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Revident ukazuje da je PKU na koji se poziva drugostepeni sud u članu 90. stav 4. propisao da se plata i dodaci na platu računaju na prosečan fond od 174 časova mesečno i da je tuženi kao poslodavac dužan da primenjuje navedeni opšti akt. Sud po stanovištu revidenta ništavost odredbe utvrđuje na osnovu pretpostavke da će na osnovu sporne odredbe doći do pogrešnog obračuna prekovremenog rada što nije razlog ništavosti ugovorne odredbe.

Ugovor o radu je konkretizacija zakonskih i drugih propisa kojim se regulišu međusobna prava, obaveze i odgovornosti zaposlenog i poslodavca pri zasnivanju ili trajanju radnog odnosa. Konkretizacija se vrši imajući posebno u vidu odredbe kojima se na specifičan način reguliše položaj određenih kategorija lica. Po pravilu, da specijalno derogira opšte, na položaj tih kategorija primenjuju se one odredbe kojima je regulisan njihov poseban status ili posebna prava.

Odredba člana 91. stav 4. PKU na koju se poziva revident propisuje da se osnovna plata i dodaci na platu iz člana 96. ovog kolektivnog ugovora računaju se na prosečan fond časova rada od 174 mesečno. Međutim, odredba člana 37. istog opšteg akta propisuje da se zaposlenima koji rade na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima na kojima i pored primene odgovarajućih mera bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, sredstava i opreme lične zaštite, postoji povećano štetno dejstvo na zdravlje zaposlenog (u daljem tekstu: radna mesta sa povećanim rizikom) skraćuje se radno vreme srazmerno štetnom dejstvu uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenog, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom. Po članu 38. stav 2. treću grupu poslova za koju se utvrđuje radna nedelja od 36 sati čine radna mesta u operacionim i porođajnim salama (radna mesta lekara, babica, anestetičara i instrumentara), gde spada i radno mesto tužioca. Saglasno odredbi člana 34. stav 3. PKU zaposleni na navedenim poslovima ostvaruju prava iz radnog odnosa kao da rade sa punim radnim vremenom. Stoga odredba člana 91. stav 4. PKU koja propisuje da se osnovna plata i dodaci na platu iz člana 96. ovog kolektivnog ugovora računaju se na prosečan fond časova rada od 174 mesečno samo doslovno preneta u ugovor o radu zaključen sa tužiocem kao posebna odredba jeste suprotna odredbama kojima se ustanovljava pravo tužioca da sa skraćenim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao da radi puno radno vreme, zbog čega je primenom člana 103. ZOO utvrđena njena ništavost. Ovo posebno imajući u vidu odredbu člana 2. stav 2. PKU koji propisuje da kolektivni ugovor kod poslodavca, odnosno pravilnik o radu (u daljem tekstu: opšti akt) i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se utvrđuju manja prava i nepovoljniji uslovi rada zaposlenog od prava i uslova utvrđenih zakonom i ovim ugovorom.

Na osnovu izloženog i člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

dr. Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić