Rev2 4009/2023 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4009/2023
07.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilja AA iz ..., BB iz ..., VV iz sela ..., opština ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Lazar Đendić, advokat iz ..., protiv tuženog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, Beograd, koga zastupa zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo sa sedištem Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužilja i tuženog izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2025/23 od 19.05.2023. godine, u sednici održanoj 07.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2025/23 od 19.05.2023. godine u delu stava prvog izreke, kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužilja i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1878/21 od 01.02.2023. godine u stavu osamnaestom izreke, kao i stavu trećem izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2025/23 od 19.05.2023. godine u delu označenom u prethodnom stavu izreke.

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2025/23 od 19.05.2023. godine u stavu drugom izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2025/23 od 19.05.2023. godine u stavu drugom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1878/21 od 01.02.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe učinjeno podneskom tužilja od 25.08.2021. godine. Stavovima drugim, petim, osmim, jedanaestim i četrnaestim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama za vremenski period od marta zaključno sa decembrom 2018. godine isplati na ime razlike između minimalne i isplaćene zarade za standardni učinak i vreme provedeno na radu iznose glavnice, sa zakonskom zateznom kamatom, na način kako je to označeno u tim stavovima izreke. Stavovima trećim, četvrtim, šestim, sedmim, devetim, desetim, dvanaestim, trinaestim, petnaestim i šesnaestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužilje tražile da im tuženi za vremenski period od marta 2018. godine zaključno sa februarom 2021. godine, na ime neisplaćene naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora isplati iznose glavnice sa zakonskom zateznom kamatom, na način određen u tim stavovima izreke. Stavom sedamnaestim izreke, odbijen je predlog tuženog da se Republika Srbija, Ministarstvo finansija i Republički fond za zdravstveno osiguranje pozovu u svojstvu umešača na strani tuženog. Stavom osamnaestim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Stavom devetnaestim izreke, tužilje su oslobođene plaćanja sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2025/23 od 19.05.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja i potvrđena prvostepena presuda u stavovima trećem, četvrtom, šestom, sedmom, devetom, desetom, dvanaestom, trinaestom, petnaestom, šesnaestom i osamnaestom izreke. Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom, petom, osmom, jedanaestom i četrnaestom izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilja za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilje i tuženi su blagovremeno izjavili revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na član 404. ZPP.

Tužilje pobijaju presudu u delu stava prvog izreke, kojim je odbijena njihova žalba i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu osamnaestom izreke prvostepene presude, te u stavu trećem izreke.

Tuženi pobija presudu u stavu drugom izreke.

Tužilje su podnele odgovor na reviziju tuženog.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Odredbom člana 420. stav 6. ZPP propisano je da se u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

Drugostepena presuda u delu o glavnoj stvari, koji se pobija revizijom tuženog, ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvatanja izraženog u odlukama revizijskog suda, kojima je raspravljeno pitanje prava zaposlenih u javnim službama na isplatu dodatka na platu do minimalne zarade, u situaciji kada se zaposlenima po utvrđenom koeficijentu radnog mesta vrši obračun i isplata zarade koja je niža od minimalne zarade.

Odluka o parničnom troškovima uslovljena je potrebom preduzimanja procesnih radnji za uspeh u parnici, tako da je u svakom konkretnom slučaju uslovljena pretprocesnim i procesnim držanjem stranaka.

Iz iznetih razloga, nisu ispunjeni napred navedeni zakonski uslovi za odlučivanje o revizijama kao o posebnim, pa je odluka u stavovima prvom i trećem izreke doneta na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost izjavljenih revizija kao redovnih na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da su revizije nedozvoljene.

U parnicama iz radnih odnosa, revizija je po odredbi člana 441. ZPP uvek dozvoljena samo u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U imovinskopravnim sporovima, kakav je predmetni, za dozvoljenost revizije merodavan je opšti režim iz odredbe člana 403. stav 3. ZPP, po kojoj revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Po članu 28. stav 1. ZPP, ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanom u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Po stavu 2. ovog člana zakona, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka, ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Tužba je podneta 18.03.2021. godine, a vrednost predmeta spora po tužbi formalnih suparničara (član 205. stav 1. tačka 2. ZPP) AA od 7.404,04 dinara, BB od 8.203,01 dinara, VV od 9.135,14 dinara, GG od 5.383,72 dinara i DD od 7.270,89 dinara očigledno ne prelazi imovinski cenzus koji omogućuje izjavljivanje revizije.

Takođe, protiv odluke o troškovima postupka, kao sporednom potraživanju, revizija nije dozvoljena.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je u stavovima drugom i četvrtom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić