Rev2 4017/2019

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4017/2019
16.01.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Biserke Živanović, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić advokat iz ..., protiv tuženih „Železnice Srbije“ AD Beograd, čiji je punomoćnik Ljiljana Popadić advokat iz ... i AD za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura Železice Srbije“ Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog AD „Železnice Srbije“ izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2901/19 od 21.08.2019. godine, u sednici veća održanoj 16.01.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog AD „Železnice Srbije“ izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2901/19 od 21.08.2019. godine

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog AD „Železnice Srbije“ izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2901/19 od 21.08.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog AD „Železnice Srbije“ za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 209/18 od 16.05.2019. godine odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti tog suda. Odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime naknakde troškova za ishranu u toku rada za period od januara do avgusta 2015. godine iznose navedene u tom stavu izreke sa traženom zakonskom zateznom kamatom; odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi AD za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura železnice Srbije“ da tužiocu na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznose navedene u tom stavu izreke za period od septembra 2015. godine do decembra 2016. godine. Odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime troškova za regres za godišnji odmor izose navedene u tom stavu izreke počev od januara do avgusta 2015. godine. Odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi AD za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura železnice Srbije“ Beograd, da tužiocu isplati na ime naknade troškova za regres za godišnji odmor iznose navedene u izreci presude počev od septembra 2015. godine do decembra 2016. godine. Delimično je usvojen eventualni tužbeni zahtev, pa su obavezani tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime naknade troškova za ishranu u toku rada iznose navedene u izreci presude počev od januara do avgusta 2015. godine. Obavezan je tuženi AD za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura železnice Srbije“ Beograd, da tužiocu na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznose navedene u izreci presude počev od semptembra 2015. godine do decembra 2016. godine; obavezani su tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime naknade troškova za regres za godišnji odmor iznose navedene u izrci presude počev od januara do avgusta 2015. godine. Tuženi AD za upravljanje javnom železničkom infrastrukturom „Infrastruktura železnice Srbije“ Beograd je obavezan da tužiocu na ime naknade troškova za regres za godišnji odmor isplati iznose navedene u izreci presude počev od septembra 2015. godine do decembra 2016. godine kao i da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 91.176,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate, a odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos parničnih troškova za period od presuđenja do dana izvršnosti presude.

Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž1 2901/19 od 21.08.2019. godine odbio žalbe tuženih i potvrdio prvostepenu presudu u usvajajućem delu i u delu u kojem je odbijen prigovor stvarne nenadležnosti suda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi AD „Železnice Srbije“ je blagovremeno preko punomoćnika, izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu člana 404. Zakona o paričnom postupku, radi razmatranja pravnog pitanja u opštem interesu i interesu ravnopravnosti građana, kao i radi ujedačavanja sudske prakse.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu stava 1. navedenog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana ili novog tumačenja prava, imajući u vidu stav izražen u presudama ovog suda, donetim u istovetnim činjenično-pravnim sporovima, zbog čega sudske odluke priložene uz reviziju ne opravdavaju potrebu odlučivanja o reviziji ni radi ujednačavanja sudske prakse.

Stoga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tača 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kom članu revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je 07.02.2018. godine, a pravnosnažna drugostepena presuda protiv koje je revizija izjavljena je doneta 21.08.2019. godine.

Kako vrednost predmeta spora pobijenog dela očigledno ne prelazi graničnu vrednost za dozvoljenost revizije od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena na osnovu citirane odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Odluka o troškovima postupka je doneta primenom člana 163. stav 2. u vezi člana 153. ZPP, prema uspehu u navedenom postupku (stav treći).

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić