Rev2 4026/2022 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4026/2022
01.12.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Gordane Džakula i Vesne Stanković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Radovanović advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4853/21 od 19.01.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 01.12.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4853/21 od 19.01.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4853/21 od 19.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4853/21 od 19.01.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2442/20 od 07.09.2021. godine kojom je obavezana tužena da na ime naknade materijalne štete isplati tužiocu iznos od 3.418.776,89 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na novčane iznose navedene u tom stavu izreke počev od označenih datuma do isplate (stav prvi izreke) i da mu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 203.600,00 dinara (stav drugi izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne postoji potreba da se o posebnoj reviziji tužene odlučuje iz nekog od razloga propisanih članom 404. stav 1. ZPP. Ovakav stav o dozvoljenosti posebne revizije Vrhovni kasacioni sud je izrazio u istim činjenično-pravnim sporovima, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

O dozvoljenosti revizije u sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa odlučuje se na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela. U ovom slučaju, vrednost predmeta spora pobijanog dela u iznosu od 3.418.776,89 dinar je niža od dinarske protivvrednosti izinosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (4.703.168,00 dinara) i na dan izvršenog preinačenja tužbe (4.703.348,00 dinara). Dosuđena zakonska zatezna kamata nema značaja za ocenu dozvoljenosti revizije u smislu člana 403. stav 3. ZPP, jer je članom 28. tog Zakona propisano da se kod utvrđivanja prava na reviziju kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva i da se kamata ne uzima u obzir ako ne čini glavni zahtev.

Iz tih razloga, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić