Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4102/2023
23.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Radoslave Mađarov i Vesne Stanković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Katarina Plazinčić advokat iz ..., protiv tužene Specijalne bolnice za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju sa sedištem u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3016/23 od 27.07.2023. godine, u sednici veća održanoj 23.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3016/23 od 27.07.2023. godine – odluke o troškovima parničnog postupka.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3016/23 od 27.07.2023. godine – odluke o troškovima parničnog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3016/23 od 27.07.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe tužilje i tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3483/21 od 30.11.2022. godine, ispravljena rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3483/21 od 05.05.2023. godine, u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i šestom izreke kojim je dozvoljeno objektivno preinačenje tužbe izvršeno podneskom tužilje od 23.02.2022. godine, usvojen tužbeni zathev i obavezana tužena da tužilji na ime razlike između minimalne zarade i isplaćene plate za standardni učinak i vreme provedeno na radu za period mesec maj 2018. godine do septembra 2020. godine isplati pojedinačno opredeljene mesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužilji na ime naknade štete za ishranu u toku rada isplati iznos od 172.860,20 dinara u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate kao i zahtev za naknadu štete zbog neisplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora isplati iznos od 85.723,13 dinara u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, i obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 69.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, odluke o troškovima postupka, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20).
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2 istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP da bi revizija tužioca bila dozvoljena, jer nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, imajući u vidu razloge drugostepenog suda za odluku o troškovima postupka, a ne postoji ni potreba za odlučivanjem o reviziji radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, odnosno radi novog tumačenja prava.
Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da ako je za utvrđivanje prava za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema članu 2. istog člana ne uzimaju u obzir, između ostalog troškovi postupka, ako ne čine glavni zahtev.
U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje, zbog čega revizija tužilje nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković