
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 422/2021
18.03.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Danilo Lakićević, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje-Filijala Subotica, u postupku prinude naplate sudske takse, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Subotici Gž1 40/19 od 06.02.2020. godine, u sednici održanoj 18.03.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Subotici Gž1 40/19 od 06.02.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Subotici Gž1 40/19 od 06.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Subotici P1 8/15 od 19.12.2018. godine, prvim stavom izreke, obavezan je takseni obveznik da u roku od 5 dana od dana prijema rešenja plati dugovanu taksu na tužbu 3.208,00 dinara, prvostepenu odluku 5.108,00 dinara, žalbu 5.108,00 dinara, na predlog za povraćaj u pređašnje stanje 2.554,00 dinara, na rešenje kojim se usvaja, odbija ili odbacuje predlog za vraćanje u pređašnje stanje preko iznosa od 2.554,00 dinara, drugostepenu odluku 5.108,00 dinara, reviziju 5.498,00 dinara, opomene takse 2.730,00 dinara, kao i kaznenu taksu u iznosu od 14.569,00 dinara, što ukupno iznosi 46.437,00 dinara na račun izvršitelja Aleksandra Vučkovića na račun bliže označen u ovom stavu izreke. Drugim stavom izreke, odlučeno je da ukoliko takseni obveznik u ostavljenom roku ne plati dugovanu i kaznenu taksu iz stav 1. rešenja, radi naplate istih određeno je izvršenje. Trećim stavom izreke, izvršenje će sprovesti izvršitelj određen od strane predsednika suda. Četvrtim stavom izreke, troškovi prinudnog izvršenja naplatiće se od taksenog obveznika. Petim stavom izreke, konstatovano je da ukoliko takseni obveznik sudsku taksu koja je navedena u rešenju i izvršenju uplatio, potrebno je da o istom dostavi dokaz izvršitelju bez odlaganja.
Rešenjem Osnovnog suda u Subotici P1 8/15 od 29.05.2019. godine, prvim stavom izreke, ispravljeno je rešenje Osnovnog suda u Subotici P1 8/15 od 19.12.2018. godine, na način da se u zaglavlju rešenja umesto ,,Posl.br. 11.P1//15“ stavlja ,,Posl.br. 11 P1 8/15“. U drugom stavu, konstatovano je da u preostalom delu rešenje ostaje neizmenjeno.
Rešenjem Osnovnog suda u Subotici P1 8/15 od 29.05.2019. godine, zahtev tužilje za oslobađanje od plaćanja sudski taksi je odbačen.
Rešenjem Višeg suda u Subotici Gž1 40/19 od 06.02.2020. godine, prvim stavom izreke, žalbe tužilje su odbijene i prvostepeno rešenje P1 8/15 od 29.05.2019. godine i rešenje o ispravci istog suda P1 8/15 od 29.05.2019. godine potvrđeno. Drugim stavom izreke, žalbe tužilje su delimično odbijene, prvostepeno rešenje P1 8/15 od 19.12.2018. godine ukinuto je u delu u kom je tužilja obavezana da plati dugovanu taksu za predlog za vraćanje u pređašnje stanje u iznosu od 2.554,00 dinara, taksu na rešenje kojim se usvaja, odbija ili odbacuje predlog za vraćanje u pređašnje stanje preko iznosa od 1.900,00 dinara do iznosa od 2.554,00 dinara za iznos od 645,00 dinara, opomenu u iznosu od 390,00 dinara, kao i kaznenu taksu u iznosu od 434,00 dinara (ukupan iznos os 4.032,00 dinara). Trećim stavom izreke, žalbe tužilje su odbijene u preostalom delu i prvostepeno rešenje P1 8/15 od 19.12.2018. godine potvrđeno. Četvrtim stavom izreke, zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 144.000,00 dinara sa sudskim taksama i sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, do konačne isplate je odbijen.
Protiv pravosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 87/18), radi ujednačavanja suske prakse.
Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. u vezi sa članom 420. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da razlozi za odlučivanje o reviziji nisu osnovani.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
U ovom slučaju revizijom se pobija drugostepena odluka kojom je pravnosnažno odlučeno o načinu plaćanja sudske takse od strane taksenog obveznika koji u parničnom postupku nije platio sudsku taksu, o zahtevu tužilje za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi, kao i o rešenju o ispravci u pogledu označavanja poslovnog broja predmeta. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj jer nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse u postupku prinudne naplate sudske takse, dok odluka o zahtevu za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi i donošenje rešenja o ispravci, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u prvom stavu izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi sa članom 420. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
U postupku prinudne naplate sudske takse primenjuju se pravila Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Sl. glasnik RS“, br. 106/2015, 106/2016, 113/2017 i 54/19), koji u članu 27. propisuje da protiv pravnosnažnog rešenja nisu dozvoljeni revizija, niti ponavljanje postupka.
Kako je posebnim zakonom kojim se uređuje izvršni postupak, isključeno izjavljivanje vanrednih pravnih lekova, to revizija tužilje nije dozvoljena.
Članom 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a stavom 2. istog člana da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Kako se u ovom slučaju revizijom pobija i drugostepeno rešenje kojim su odbijene žalbe protiv rešenja kojim je ispravljeno rešenje Osnovnog suda u Subotici P1 8/15 od 19.12.2018. godine, kao i rešenja kojim je odlučeno o zahtevu tužilje za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi, a takvim rešenjima se postupak pravnosnažno ne okončava, Vrhovni kasacioni sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
Na osnovu člana 413. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić