Rev2 426/2015 dodatak na zaradu; zaključak vlade RS

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 426/2015
10.06.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić, Božidara Vujičića, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje B.P. iz R., čiji je punomoćnik I.A., advokat iz V., protiv tužene S.b. za r. B. iz B.B., čiji je punomoćnik M.R., advokat iz B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2264/14 od 11.09.2014. godine, u sednici održanoj 10.06.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2264/14 od 11.09.2014. godine, kao izuzetno dozvoljenoj. ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2264/14 od 11.09.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P1 883/13 od 27.03.2013. godine stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati na ime neisplaćenog dodatka na zaradu za redovan rad za vremenski period od 19.09.2010. godine do 19.09.2013. godine pojedinačne iznose, bliže opredeljene u izreci, sa kamatom na svaki iznos; stavom drugim izreke, naloženo je tuženoj da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 68.700,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2264/14 od 11.09.2014. godine odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Bujanovcu P1 883/13 od 27.03.2013. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Odlučujući o reviziji tužene primenom člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. istog zakona za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Tužena se u reviziji poziva na različitu sudsku praksu u postupanju u predmetima u kojima tužioci, zaposleni u zdravstveim ustanovama na teritoriji opština B., P. i M., traže naknadu štete zbog manje isplaćene plate, koja im pripada na osnovu Zaključka Vlade Republike Srbije broj 121-14 i 320/2001-2 od 18.12.2001. godine. U reviziji se navodi da je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji Apelacioni sud u Kragujevcu zauzeo stav da tužilačka strana ima pravo da zahteva razliku uvećane zarade pred sudom, samo ako je ona utvrđena posebnim pojedinačnim aktom tužene – a nije isplaćena tužiocu, te da se navedeni zaključak Vlade Srbije ne primenjuje neposredno.

Međutim, tužena nije priložila odluku Apelacionog suda u Kragujevcu na koju se poziva u reviziji. Stranka koja podnosi posebnu reviziju, zbog ujednačavanja sudske prakse, dužna je da uz reviziju dostavi sudsku odluku na osnovu koje Vrhovni kasacioni sud utvrđuje da li su ispunjeni uslovi za izuzetnu dozvoljenost revizije. Kako se o različitom postupanju sudova ne odlučuje na osnovu revizijskih navoda, već na osnovu sudskih odluka, Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. Zakona o parničnom postupku i odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 19.09.2013. godine, a vrednost predmeta spora je 177.518,42 dinara.

Obzirom da vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, što je zakonski limit za izjavljivanje revizije, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku.

                                                                                   Predsednik veća – sudija

                                                                                   Vesna Popović,s.r.