Rev2 4354/2022 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4354/2022
12.04.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Radenković, advokat u ..., protiv tuženog Ansambl narodnih igara i pesama Kosova i Metohije VENAC iz Prištine, sa privremenim sedištem u Gračanici, čiji je punomoćnik Ljubomir Pantović, advokat u ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1834/2022 od 06.07.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 12. aprila 2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1834/2022 od 06.07.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 111/21 od 24.11.2021. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme na radnom mestu ... (član ansambla narodne igre) član ... ... kod tuženog od 01.04.2020. godine. Obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati ukupan novčani iznos od 52.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1834/2022 od 06.07.2022. godine godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Ispitujući osnovanost izjavljene revizije primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nisu dozvoljeni revizijski navodi kojima se ukazuje da je tuženi zastupan od strane punomoćnika koji nije upisan u Advokatsku komoru Srbije, te da se ne može ni smatrati advokatom. Bitna povreda postupka na koju ukazuje tužilac predviđena je kao apsolutno bitna povreda postupka iz člana 374. stav 2. tačka 9. ZPP-a, ali se u smislu odredbe člana 407. stav 1. tačka 1 i 2 revizija može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2, tačka 2), 6), 8) i 10) ovog zakona, odakle proizlazi da se bitna povreda na koju ukazuje tužilac ne može preispitivati u revizijskom postupku. Stoga, ovi revizijski navodi nisu posebno cenjeni.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je sa tuženim zasnovao radni odnos na osnovu ugovora o radu na određeno vreme počev od 01.09.2010. godine, a potom su od 22.10.2013. godine pa do 30.12.2020. godine zaključili više ugovora o radu na određeno vreme kojim je tužilac zasnivao radni odnos na radnom mestu ..., člana folklornog ansambla. Nesporno je da se tuženi više puta obraćao nadležnim ministarstvima tražeći saglasnost za zapošljavanje ne neodređeno vreme, kako za tužioca tako i za neke druge zaposlene na određeno vreme, te da nikada nije dobio traženu saglasnost. Tužilac tužbu zasniva na tvrdnji da su se višegodišnjim radom kod tuženog stekli zakonski uslovi za preobražaj radnog odnosa zasnovan na određeno vreme, u radni odnos na neodređeno vreme, zbog čega traži da sud utvrdi da je od 01.04.2020. godine zasnovao radni odnos na neodređeno vreme na radnom mestu ... (člana ansambla narodne igre), odnosno člana ... ... kod tuženog.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom odredbe člana 37. Zakona o radu i člana 27.e Zakona o budžetskom sistemu utvrdili da nisu ispunjeni zakonski uslovi za preobražaj radnog odnosa. Obrazloženje je nižestepenih sudova da je članom 27.e Zakona o budžetskom sistemu u stavu 34. i 35. propisano da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta, te da je propisana procedura za zasnivanje radnog odnosa, samo uz saglasnost nadležnog tela Vlade Republike Srbije. Primenom navedenih materijalnopravnih propisa nižestepeni sudovi su utvrdili da se odredba člana 37. Zakona o radu koja predviđa mogućnost preobražaja radnog odnosa zaključenog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, ne može primeniti u konkretnom slučaju, imajući u vidu zakonsko ograničenje koje predviđa Zakon o budžetskom sistemu, zbog čega su odbili tužbeni zahtev.

Revident ne prihvata materijalnopravno stanovište nižestepenih sudova u pogledu primene Zakona o budžetskom sistemu i smatra da se u konkretnom slučaju mora primeniti Zakon o radu koji predviđa mogućnost preobražaja radnog odnosa.

Revizija tužioca nije osnovana.

Pravilno su nižestepeni sudovi na utvrđeno činjenično stanje primenili materijalno pravo na osnovu kog su odbili tužbeni zahtev. Nisu sporni revizijski navodi da Zakon o radu u članu 37. reguliše uslove za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme i period na koji se takav radni odnos može zasnovati, te da je tužilac u takvom režimu radnog odnosa više od 10 godina, što bi vodilo primeni odredbe člana 37. stav 6. Zakona o radu i preobražaju radnog odnosa na neodređeno vreme. Međutim, tuženi je budžetski korisnik na koji se primenjuje Zakon o budžetskom sistemu, kojim se, između ostalog, utvrđuju fiskalni principi, pravila i procedure na osnovu kojih se ustanovljava fiskalni okvir, kako bi se obezbedila dugoročna održivost fiskalne politike. U tom smislu, Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Sl. glasnik RS“ br. 108/13), u članu 27e uneta je odredba u stavu 34. kojom se propisuje da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31. decembra 2015. godine, a kasnijim izmenama i dopunama taj period je produžen do 31. decembra 2020. godine, sve do izmena i dopuna zakona objavljenih u „Službenom glasniku RS“ br 118/21. Stavom 35. bilo je propisano da se izuzetno od stava 34. ovog člana, radni odnos sa novim licima može zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva. Odredbom člana 105. Zakona o budžetskom sistemu propisano je da ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisa u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona, odakle pravilno nižestepeni sudovi zaključuju da je odredba člana 37. stav 6. Zakona o radu u suprotnosti sa citiranim odredbama člana 27e stav 34. i 35. Zakona o budžetskom sistemu, pa se stoga ista ne može primeniti. Osim toga, tuženi je za vreme važenja odredbi člana 27e stav 34. i 35. od nadležnih organa tražio saglasnost za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme sa tužiocem i drugim zaposlenima na određeno vreme, ali takvu saglasnost nije dobio, što dodatno ide u prilog tome da nisu bili ispunjeni uslovi za preobražaj radnog odnosa na neodređeno vreme, imajući u vidu ograničenja propisana Zakonom o budžetskom sistemu.

U skladu sa iznetim, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev za utvrđenje da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme na radnom mestu ... (član ansambla narodne igre) član ... ... kod tuženog od 01.04.2020. godine.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić