![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4442/2023
14.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Rajčić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Ljubičevo“ iz Požarevca, koga zastupa Dražavno pravobranilaštvo, Odeljenje u Požarevc, radi poništaja odluke poslodavca, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Požarevcu Gž1 51/22 (2021) od 07.12.2022. godine, u sednici održanoj 14.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Požarevcu Gž1 51/22 (2021) od 07.12.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Požarevcu Gž1 51/22 (2021) od 07.12.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Požarevcu Gž1 51/22 (2021) od 07.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Požarevcu P1 32/21 od 20.09.2022. godine, kojim je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari i obavezan tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 178.500,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnim rešenjem odbačena je kao nedozvoljena tužba kojom je traženo da se poništi odluka tuženog broj .../... od 13.01.2021. godine, kojom je utvrđeno da je havarija na traktorskoj prikolici, kojom je rukovodio tužilac kao zaposleni kod tuženog, nastala isključivo nemarnim, neodgovornim i nesavesnim upravljanjem traktorske prikolice od strane tužioca i tužilac obavezan da u celosti naknadi pričinjenu štetu u iznosu od 189.342,50 dinara kao i triškove veštačenja u iznosu od 15.000,00 dinara, što ukupno iznosi 204.342,50 dinara, odbijanjem od zarade u ratama u narednih 30 meseci počev od 01.03.2021. godine.
Vrhovni sud je ocenio da su nižestepena rešenja u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom da je odluka poslodavca o naknadi štete pričinjene od strane zaposlenog konačna u prvom stepenu, da deluje čim bude dostavljena zaposlenom, da ova odluka ne može biti predmet sudske zaštite, jer zaposleni nema pravni interes da tu odluku pobija, budući da se ona čak i da postane pravnosnažna ne može izvršiti bez pristanka zaposlenog, a da zaposleni u postupku po eventualnoj tužbi tuženog za naknadu štete, u kome sud rešava nastali spor punom jurisdikcijom, odlučujući o samom pravu na nakandu štete, a ne o zakonitosti odluke koju je o tome doneo poslodavac, može da istakne prigovore kojima pobija odluku poslodavca, odnosno nepostojanje odgovornosti za naknadu štete.
Iz navedenih razloga, nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa je Vrhovni sud na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije tužene u smislu člana 420. U vezi člana 441. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a stavom 2. istog člana je propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 01.02.2021. godine, kojom se traži poništaj odluke tuženog kao poslodavca tužioca o utvrđenju odgovornosti tužioca i visini naknade štete pričinjene na radu. Imajući u vidu da se tužbeni zahtev ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, odnosno da se ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku kod koje je revizija uvek dozvoljena, kao i da se tužbeni zahtev ne odnosi na novčano potraživanje, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković