Rev2 454/2018 3.5.16.3.3; naknada štete zbog izgubljene zarade

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 454/2018
02.07.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragomir Stanisavljević, advokat iz ..., protiv tuženog „MATIJEVIĆ“ d.o.o. industrija mesa iz Novog Sada, čiji je punomoćnik Štefanija Pacek, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 2243/17 od 20.10.2017. godine, u sednici od 02.07.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 2243/17 od 20.10.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1. 1625/2016 od 24.05.2017. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi nematerijalnu štetu na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti 140.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova na ime naruženosti po 125.000,00 dinara, ukupno 515.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev preko iznosa dosuđenih stavom drugim izreke. Stavom četvrtim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 169.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 2243/17 od 20.10.2017. godine stavom prvim izreke delimično je preinačena prvostepena presuda tako što je tuženi obavezan da tužilji zbog pretrpljenih duševnih bolova usled umanjenja životne aktivnosti isplati još 10.000,00 dinara i za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti još 25.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 24.05.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke odbijene su žalbe parničnih stranaka u preostalom delu i potvrđena prvostepena presuda. Stavom trećim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 18.600,00 dinara.

Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Revizija je podneta i iz razloga propisanih članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, ali nisu ispunjeni zakonski uslovi iz ove odredbe da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom da je revizija dozvoljena prema noveliranom članu 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku –ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11... 87/18) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se određeno ne ukazuje na bitne povrede postupka zbog kojih se ovaj vanredni pravni lek može podneti, u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tuženog zaposlena od 12.08.2014. godine, i obavljala je poslove pomoćnog radnika koji su, pored ostalog, podrazumevali i sečenje svežeg mesa uz korišćenje pribora i mašine za mlevenje mesa, za koje poslove je tužilja bila osposobljena za bezbedan rad. Prema Aneksu ugovora o radu od 26.05.2016. godine tužilja je raspoređena na poslove zamenika poslovođe u prodajnom objektu u ... . Uobičajena praksa je bila da za vreme korišćenja pauze mesara ili kasirku menjaju poslovođa ili zamenik poslovođe. Isto se dešavalo i u slučajevima kada je u radnji bilo mnogo kupaca. Tužilja je dana 10.09.2016. godine kao zamenik poslovođe radila u prvoj smeni, i posluživala je kupce u periodu kada je mesar koristio pauzu. Tužilja je uključila mašinu za mlevenje mesa kako bi istisnula prethodno samleveno meso, kada je uočila da je zaostao komadić mesa i nije isključila mašinu, već je prstima leve šake uzela zaostali komad mesa u nameri da ga odstrani, kada joj je nož mašine povukao šaku i odsekao tri prsta. Tužilja je zbog teške telesne povrede bila sprečena za rad do početka decembra 2016. godine. Propust tužilje u rukovanju mašinom utvrđen je na osnovu nalaza i mišljenja veštaka iz oblasti sigurnosti na radu, a iz nalaza i mišljenja veštaka medicinske struke utvrđeni su trajanje i intenzitet pretpljenih fizičkih bolova i straha, kao i naruženosti i umanjenja životne aktivnosti.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je tuženi obavezan da tužilji naknadi nastalu nematerijalnu štetu usled povređivanja na radu, u smislu člana 164. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05... 75/2014). Pravilno je takođe utvrđeno da je tužilja doprinela nastanku štete u visini od 50%, budući da je bila obučena za rad na mašini za mlevenje mesa i upoznata sa svim opasnostima i rizicima, kao i sa zabranom da rukom prilazi otvoru mašine dok je ista uključena u struju. Iz iznetog proilazi da tuženi može biti oslobođen delimično odgovornosti za nastanak štete, u smislu člana 177. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u pobijanoj presudi pravilno je primenjen član 200. Zakona o obligacionim odnosima kada je prvostepena presuda delimično preinačena i tužilji dosuđeno na ime duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti još 10.000,00 dinara, što ukupno čini 135.000,00 dinara, i za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti još 25.000,00 dinara, što ukupno čini 150.000,00 dinara. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, dosuđeni iznosi su u skladu sa značajem povređenog dobra i ciljem kome ova naknada služi, pa se revizijom tuženog neosnovano ukazuje da su iznosi naknade nematerijalne štete previsoko odmereni.

Neosnovan je i revizijski navod da nema doprinosa tuženog nastanku štete na strani tužilje te da je šteta nastala isključivo radnjom tužilje, jer je utvrđeno da pult na kome se nalazila mašina za mlevenje mesa nije bio prilagođen tužilji kao rukovaocu, zbog čega tužilja nije kritičnom prilikom imala potpuni vizuelni pregled na otvor mašine za mlevenje mesa, odnosno nije mogla videti da je zaostali komad mesa zakačen za nož mašine.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić