Rev2 4785/2022 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4785/2022
26.01.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Nikićević advokat iz ..., protiv tuženog Trgovinsko-ugostiteljske škole „Toza Dragović“ iz ..., čiji je punomoćnik Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Kragujevcu, radi naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3825/21 od 03.08.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 26.01.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neonovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3825/21 od 03.08.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3825/21 od 03.08.2022. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1376/20 od 27.08.2021. godine koja je ispravljena rešenjem istog suda P1 1376/20 od 09.09.2021. godine, ispravljenog rešenjem istog suda P1 1376/20 od 29.09.2021. godine, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena na isplatu naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora i troškova za ishranu u toku rada u novčanim iznosima navedenim u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od oz načenih datuma do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 01.11.2017. godine do 01.12.2020. godine na novčane iznose označene u stavu prvom izreke. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je dala odgovor na reviziju i predložila da se ista odbije kao neosnovana, a tužilja obaveže na naknadu troškova postupka povodom tog pravnog leka.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji u skladu sa članom 403. stav 2. tačka 2. i članom 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je od 08.03.2013. godine u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tužene, na radnom mestu ... Tužiljina plata obračunavana je množenjem njenog koeficijenta od 6.30 sa propisanom osnovicom i isplaćivana u tako obračunatom iznosu, a po potrebi je korigovana do visine minimalne zarade. U obračunskim listama nisu posebno prikazani troškovi ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Visina tužiljinog novčanog potraživanja na ime ovih naknada u spornom periodu utvrđena je veštačenjem, primenom odredbi Posebnog kolektivnog ugovora za osnovne škole („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 55/99).

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje se navodima revidenta ne dovodi u sumnju, drugostepeni sud je pravilnom primenom materijalnog prava preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila isplatu troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, kao i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na neisplaćene iznose naknada

Pravno stanovište drugostepenog suda da se na utvrđenje i obračun tužiljine plate, shodno članu 187. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 88/17 ... 6/20) primenjuju propisi kojima se uređuju plate, naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama - Zakon o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 34/01 ... 21/16) i Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 44/01 ... 58/14), prihvata i revizijski sud. Primenom tih propisa drugostepeni sud je pravilno zaključio da tužilja neosnovano potražuje isplatu troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora jer su ove naknade u spornom periodu bile sadržane u utvrđenom koeficijentu, čijom primenom je na određenu osnovicu vršen obračun plate, tako da su sa njenom isplatom tužilji isplaćene i potraživane naknade.

Imajući izloženo u vidu, nisu osnovani navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Odredbe Zakona o radu na koje se tužilja poziva u reviziji se, saglasno članu 2. stav 2. tog zakona, supsidijerno primenjuju i na zaposlene u javnim službama u slučaju ako posebnim zakonom položaj, prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih u javnim službama nisu drugačije uređene. Odredbom člana 4. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama propisano je da koeficijent za obračun plate sadrži i dodatak za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora, tako da označena odredba posebnog zakona isključuje primenu člana 118. stav 1. tačka 5. i 6. Zakona o radu. Osim toga, pravo zaposlenih na naknadu troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora nije predviđeno Posebnim kolektivnim ugovorima za zaposlene u javnim službama, pa ni Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 21/15). S`obzirom da je naknada troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora u spornom periodu tužilji isplaćivana kroz koeficijent za obračun njene plate, ne pripada joj pravo na dodatnu isplatu ovih naknada bez obzira na činjenicu da joj je plata isplaćivana u visini minimalne zarade.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Troškovi odgovora na reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu bili nužni. Zato je zahtev tužene za njihovu naknadu odbijen i primenom člana 165. stav 1. u vezi sa članom 154. stav 1. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić