Rev2 479/2023 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 479/2023
09.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., koje zastupa punomoćnik Dragan Blagojević, advokat iz ..., protiv tuženih Kompanije „International CG“ DP Beograd u stečaju, sa sedištem u Beogradu, Kompanije „Generalexport“ DP Beograd u stečaju, sa sedištem u Beogradu, čiji je zajednički zakonski zastupnik Agencija za licenciranje stečajnih upravnika Beograd, Agencije za vođenje sporova u postupku privatizacije sa sedištem u Beogradu, kao pravnog sledbenika tužene Agencije za privatizaciju, koju zastupa punomoćnik Marija Ivanović, advokat iz ... i Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene Agencije za vođenje sporova u postupku privatizacije, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 844/22 od 16.09.2022. godine, u sednici održanoj 09.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene Agencije za vođenje sporova u postupku privatizacije, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 844/22 od 16.09.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene Agencije za vođenje sporova u postupku privatizacije, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 844/22 od 16.09.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 23/15 od 13.05.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti osnovnog suda. Delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilja i obavezani su tuženi Kompanija „International CG“ DP Beograd, Kompanija „Generalexport“ DP Beograd i Agencija za privatizaciju da tužiljama solidarno isplate pojedinačno označene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom bliže određene ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, tužbeni zahtev tužilja je odbijen kao neosnovan, u delu kojim su tražile da tužena Republika Srbija solidarno sa ostalim tuženima isplati svakoj od tužilja iznose navedene u prethodnom stavu izreke, kao i da im naknadi troškove postupka. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi Kompanija „International CG“ DP Beograd, Kompanija „Generalexport“ DP Beograd i Agencija za privatizaciju da solidarno tužiljama naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 739.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 13.05.2015. godine, do isplate. Tužilje su obavezane da tuženoj Repulbici Srbiji naknade solidarno troškove postupka u iznosu od 140.000,00 dinara.

Rešenjem prvostepenog suda P1 23/15 od 16.01.2020. godine, nastavljen je postupak u ovoj parnici u odnosu na tuženu Agenciju za privatizaciju čiji je pravni sledbenik Agencija za vođenje spora u postupku privatizacije i tuženu Republiku Srbiju, a koji je prekinut rešenjem prvostepenog suda P1 23/15 od 28.01.2016. godine.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 844/22 od 16.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene Agencije za vođenje sporova u postupku privatizacije i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, kojim je odbijen kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti osnovnog suda i u delu za iznose glavnog duga u odnosu na tuženu Agenciju za privatizaciju, čiji je pravni sledbenik Agencija za vođenje sporova u postupku privatizacije. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke u odnosu na tuženu Agenciju za privatizaciju, čiji je pravni sledbenik Agencija za vođenje sporova u postupku privatizacije, u delu za kamatu i označena tužena je obavezana da tužiljama na dosuđene iznose glavnog duga isplati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka počev od 30.05.2009. godine do 24.12.2012. godine, a od 25.12.2012. godine do isplate kamatu po Zakonu o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS. Stavom trećim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom i četvrtom izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene Agnecije za privatizaciju, čiji je pravni sledbenik Agencija za vođenje sporova u postupku privatizacije i potvrđeno rešenje o troškovima postupka iz stava trećeg izreke prvostepene presude u delu kojim je označena tužena obavezana da solidarno tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 739.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka iz stava trećeg izreke prvostepene presude u preostalom delu i odbijen je zahtev tužilja da se obaveže tužena Agencija za privatizaciju, čiji je pravni sledbenik Agencija za vođenje sporova u postupku privatizacije da tužiocima isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 739.900,00 dinara od 13.05.2015. godine kao dana presuđenja do izvršnosti presude. Stavom šestim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova postupka po žalbi. Stavom sedmim izreke, odbijen je zahtev tužene Agencije za privatizaciju, čiji je pravni sledbenik Agencija za vođenje sprova u postupku privatizacije za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena Agencija za vođenje sporova u postupku privatizacije, kao pravni sledbenik tužene Agencije za privatizaciju, blagovremeno je izjavila posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20 i 10/23 - drugi zakon), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. tog zakona, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Ocenjujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 1. ZPP Vrhovni sud je našao da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene Agencije za vođenje sporova u postupku privatizacije, kao izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, niti pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava, imajući u vidu da je o pravu tužilja odlučeno u skladu sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava i stavu izreženom u presudi Vrhovnog kasacionog suda Rev2 1341/2016 od 31.01.2018. godine. Delom navoda revizije osporava se utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljen razlog na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.

Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 20.09.2010. godine, a vrednost predmeta spora za svaku od tužilja pojedinačno (najviši pojedinačni iznos je 5.800,00 evra) ne prelazi iznos od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom zahtevu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela za svaku od tužilja (koje nisu jedinstveni suparničari) pojedinačno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić